Globalni ekološki problemi u prirodi ponukali su Opću skupštinu UN-a da u zajedničkom interesu svih naroda utvrdi i uspostavi pravila za održivi razvoj.
Davne 1983. godine, Ujedinjeni narodi oformili su Povjerenstvo (Svjetsko povjerenstvo za okoliš i razvoj - WCED, poznato po imenu predsjedatelja gospođe Harlem Brundtland, The Brundtland komision). To je povjerenstvo imalo zadaću ponuditi prihvatljiva i učinkovita rješenja za rastuću zabrinutost o ubrzanom pogoršanju u ljudskom okolišu i prirodnim resursima te posljedicama koje proizlaze iz pogoršanja ekonomskog i društvenog razvoja.
Cijela aktivnost i rad povjerenstva iznjedrili su, između ostaloga, prihvatljivu definiciju održivog razvoja i ispunjenje ljudskih potreba za zaštitom prirodnog okruženja, kao održive zajedničke budućnosti, gdje su gospodarski, socijalni i ekološki procesi suptilno umreženi kako bi se zaštitio integritet globalnog sustava razvoja i čovjekova okoliša. Održivi razvoj je definiran kao razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjosti, bez ugrožavanja sposobnosti budućih naraštaja da zadovolje svoje potrebe.
Vizija povjerenstva konkretizirana je Poveljom o čovjekovu okolišu i razvoju Ujedinjenih naroda na konferenciji UN-a u Rio de Janeiru (Deklaracija iz Rija) u lipnju 1992. godine kao potvrda Povelje Konferencije Ujedinjenih naroda o čovjekovu okolišu, donesene u Stockholmu 16. lipnja 1972. godine. Tom se poveljom utvrđuje međusobno poštovanje interesa svih i zaštita integriteta globalnog sustava razvoja i čovjekova okoliša.
Dakle, krajem prošlog stoljeća kao i početkom trećeg milenija na svjetskoj (UN) i paneuropskoj razini (EU) zauzet je vrlo jasan stav glede potrebe promicanja načela održivog razvoja i poduzimanja mjera zaštite okoliša u cilju efikasnog djelovanja na smanjenje nepovoljnih utjecaja čovjekovih aktivnosti na okoliš s posebnim naglaskom na smanjivanje emisija stakleničkih plinova te poticanja energetske učinkovitosti i uporabe obnovljivih izvora energije.
Naime, klimatske promjene su dominantni globalni, svjetski problem 21. stoljeća. Učinci klimatskih promjena postaju sve više vidljivi i očituju se nizom pojava: promjenom temperature, količine oborina, vodnih resursa, podizanjem razine mora, učestalosti ekstremnih meteoroloških prilika, promjenama u ekosustavu i biološkoj raznolikosti, poljoprivredi, šumarstvu, zdravlju, ekonomskim štetama. Nažalost znanstvenici predviđaju da će promjene biti sve izraženije.
Poseban problem predstavlja onečišćenje od strane cestovnih vozila. Bez obzira što su danas vozila sve čišće i učinkovitija (po ekološkim performansama i iskoristivosti goriva) što je posljedica mjera, nastojanja i tehnološkog napretka (reducirane emisije otrovnih plinova štetnih za okoliš), problem je sve izraženiji, jer je vozila sve više (preko 600 milijuna motornih vozila u svijetu s tendencijom porasta) a emisija stakleničkih plinova konstantno se povećava.
Sukladno globalnom opredjeljenju te jasno utvrđenim ciljevima glede zaštite i trajnog poboljšanja kakvoće zraka smanjenjem graničnih emisija i koncentracija onečišćenih tvari u zraku, 1985. godine je usvojena, a 1988. godine stupila na snagu Bečka konvencija o zaštiti ozonskog omotača. Konvencija ima za cilj očuvanje ljudskog zdravlja i okoliša, te podrazumijeva poduzimanje određenih mjera koje će spriječiti promjene ozonskog omotača. Njezina zadaća jest i poticanje istraživanja i suradnja među državama te razmjena informacija.
Ujedinjeni narodi radi zaštite i daljnjeg sprječavanja oštećenja ozonskog omotača, 1987. godine iniciraju Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju ozonski omotač (184 zemlje su potpisnice), a 1990. godine i dopunu Montrealskog protokola u Londonu.
Republika Hrvatska je preuzela na temelju notifikacije o sukcesiji 1991. godine, odnosno - ratificirala 1992. godine Bečku konvenciju i Montrealski protokol o zaštiti ozonskog omotača. Republika Hrvatska je 1996. godine ratificirala i Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC), koja predstavlja okvir za međunarodno djelovanje kako bi se odgovorilo izazovu klimatskih promjena na globalnoj razini. Konvencija prepoznaje klimatski sustav kao zajednički resurs na čiju stabilnost i postojanost mogu utjecati emisije ugljikova dioksida (CO2) i drugih stakleničkih plinova. Ratifikacijom Konvencije Republika Hrvatska preuzela je obveze koje se odnose na zadržavanje vlastite emisije stakleničkih plinova na razini iz 1990. godine.
Poznati Kyotski protokol koji je donesen 1992. u Rio De Janeiro-u, a u Kyotu 1997. godine dorađen, potvrđen i usvojen 1997. godine s ciljem smanjivanja emisije CO2 i drugih stakleničkih plinova (metana, dušikova oksida, fluoriranih ugljikovodika, perfluoriranih ugljikovodika i sumporova heksaflourida) kao i stabilizacije emisije stakleničkih plinova čime bi se spriječilo povećanje globalne temperature na zemlji. Kyoto protokol je do veljače 2005. godine ratificiran od strane141 države, a stupio je na snagu iste godine, a Republika Hrvatska ga je ratificirala 2007. godine.
Prepoznajući ovaj problem globalnih klimatskih promjena kao jedan od ključnih Europska unija (EU), odnosno Europska komisija (EC) 1995. godine donosi Strategiju za smanjivanje emisije CO2 u prometu, a koja je usmjerena na tri temeljna smjera djelovanja:
I. dragovoljnim obvezama proizvođača vozila glede smanjenja CO2
U tu svrhu EC je potpisala odgovarajuće ugovore s europskom (ACEA), japanskom (JAMA) i korejskom (KAMA) asocijacijom proizvođača vozila koji su dragovoljno preuzeli obveze kako slijedi:
ACEA
- smanjenje emisije CO2 na 140 g/km do 2008. godine, što predstavlja 25% smanjenje u odnosu na razinu emisije iz 1995. godine (186 g/km);
- mogućnost dodatnog smanjenja emisije na 120 g /km do 2012. godine;
- prijelazno smanjenje emisije na 165-170 g/km do 2003. godine;
- a pojedini članovi ACEA proizvest će pojedine tipove vozila s emisijom od 120 g/km do 2000. godine.
JAMA
- smanjenje emisije CO2 na 140 g/km do 2009. godine;
- prijelazno smanjenje emisije na 165-170 g/km do 2003. godine.
KAMA
- smanjenje emisije CO2 na 140 g/km do 2008. godine;
- prijelazno smanjenje emisije na 165-170 g/km do 2004. godine.
II. potrošačkim informacijama (ocjenjivanje vozila)
Direktiva EU zahtjeva prikaz podataka o potrošnji goriva i emisije CO2 za svako novo vozilo, kao i objavu podataka o efikasnosti goriva (o potrošnji u litrama po prijeđenom kilometru).
III. fiskalnim mjerama („oporezivanje“ vozila)
EC u svrhu promidžbe i poticanja kupovine automobila sa smanjenom emisijom CO2 putem fiskalnih mjera predložila je donošenje EU legislative kojom bi emisija CO2 bila stimulativno uključena u nacionalne poreze na automobile.
Budući da je ova strategija donijela samo ograničeni napredak glede ostvarivanja osnovnog cilja od 120 g CO2/km do 2012. godine, EC je 07. veljače 2007. godine utvrdila novu revidiranu strategiju za smanjenje CO2 iz novih osobnih i lakih gospodarskih vozila (kombi) koja se prodaju u EU (IP/07/155), a koja predviđa poduzimanje sljedećih mjera:
- donošenje legislativnog okvira (propisane obveze) za smanjenje emisije CO2 iz novih osobnih vozila i lakih gospodarskih vozila do kraja 2008. godine ili sredine sljedeće, 2009. godine
- isticanje zahtjeva da prosječna emisija novih automobila prodanih u EU–27 dosegne ciljanih 120 g CO2/km do 2012. godine (Procjenjuje se da se poboljšanjima u tehnologiji vozila neće moći smanjiti emisija na manje od 130 g CO2/km. Dodatno smanjenje emisije CO2 za 10 g/km može se ostvariti poduzimanjem dodatnih mjera koje uključuju efikasna poboljšanja pojedinih komponenti vozila s najvećim učinkom na smanjenje potrošnje goriva, kao što su pneumatici, sustav klimatizacije, smanjenje udjela ugljika u gorivu, poboljšanje sustava promjene stupnjeva prijenosa te veću primjenu alternativnih goriva).
- za kombi vozila, ciljana prosječna emisija voznog parka bit će 175 g CO2/km do 2012. godine i 160 g CO2/km do 2015. godine, usporedivo s 201 g CO2/km u 2002. godini
- davanje potpore istraživačkim naporima na daljnjem smanjenju emisija iz novih automobila na prosjek od 95 g CO2/km do 2020. godine
- provođenje mjera koje promoviraju kupovinu vozila s efikasnim gorivom putem poboljšanog označavanja i ohrabrivanjem država članica koje određuju poreze na automobile da ih baziraju na emisijama CO2 iz automobila
- donošenje kodeksa EU o dobroj praksi oglašavanja i reklamiranja automobila kako bi promovirali održivi predložak kupovine.
Europska komisija (EC) usvaja Zelenu knjigu o sigurnosti opskrbe energijom, COM (2005) 265 final, lipanj 2005. (Green Paper on Energy Efficiency or Doing More With Less), u kojoj se kao jedan od postupaka i ciljeva za povećanje sigurnosti opskrbe energijom utvrđuje potreba dvadeset postotne zamjene fosilnih goriva u cestovnom prometu s alternativnim gorivima.
Koncept uvođenja alternativnih goriva u energetski sustav EU, počevši od sektora u kojem se očekuje najveća diverzifikacija (engl. diversification predstavlja proširivanje prodajnog asortimana uključivanjem novih proizvoda koji se razlikuju od dosadašnjih, odnosno proizvedeni su u drugačijem proizvodnom procesu) korištenja energenata i smanjenje emisije štetnih plinova tj. od sektora prometa, dodatno je iznesen u komunikaciji od strane Europske komisije u studenome 2001. godine.
Priopćenje o alternativnim gorivima za korištenje u cestovnom prometu i skupu mjera za poticanje korištenja biogoriva (COM (2001) 547 Final), dodatno naglašava prednosti korištenja alternativnih goriva te navodi tri potencijalna alternativna goriva od kojih svako može do 2020. godine dosegnuti udio od 5% ili više u cestovnom prometu, a to su: biogoriva, prirodni plin i vodik.
Ciljani udjeli navedenih goriva u ukupnoj potrošnji goriva u cestovnom prometu u zemljama EU prikazani su u sljedećoj tablici:
Godina |
Biogoriva*(%) |
Prirodni plin (%) |
Vodik (%) |
UKUPNO (%) |
2005. |
2 |
|
|
2 |
2010. |
6 |
2 |
|
8 |
2015. |
7 |
5 |
2 |
14 |
2020. |
8 |
10 |
5 |
23 |
* uključujući bioplin
Podrška ovoj strategiji smanjivanja emisije stakleničkih plinova iznesena je i u Bijeloj knjizi o zajedničkoj prometnoj politici („White Paper – European transport policy for 2010 – time to decide, European Communities, 2001“). Ovim dokumentom ističu se očekivanja da će se najveća diverzifikacija energenata u upotrebi i smanjenje emisije štetnih plinova u sektoru prometa postići uvođenjem alternativnih goriva.
PROPISI REPUBLIKE HRVATSKE
KOJI SE ODNOSE NA ZAŠTITU KAKVOĆE ZRAKA
Temeljem opisanoga, preuzetih međunarodnih obveza te imajući u vidu da se Hrvatska nalazi u procesu pristupnih pregovora i stjecanja punopravnog članstva u Europskoj uniji (EU), što uvjetuje potrebu usklađivanja s pravnom stečevinom iz područja zaštite okoliša, Ministarstvo zaštite okoliša prostornog uređenja i graditeljstva (MZOPUG) izradilo je Prijedlog nacionalne strategije za provedbu Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime i Kyoto protokola s planom djelovanja, te Prijedlog plana zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u Republici Hrvatskoj, za razdoblje 2008. – 2011. godine koji je Vlada Republike Hrvatske donijela na sjednici održanoj 8. svibnja 2008. a koji je objavljen u „Narodnim novinama“ broj 61/2008.
Ministarstvo mora,turizma, prometa i razvitka (MMTPR) izradilo je prijedlog Strategije uporabe prirodnog plina u prometu u Republici Hrvatskoj do 2020. godine – usklađivanje s deklariranim ciljevima EU.
Osim ovih dokumenata Republika Hrvatska donijela je i sljedeće temeljne dokumente i propise u području zaštite okoliša, odnosno kakvoće zraka:
- Zakon o zaštiti okoliša („Narodne novine“ broj 178/2004)
- Zakon o zaštiti zraka („Narodne novine“ broj 48/95 ) 178/04. i 110/07 60/2008
- Uredba o graničnim vrijednostima onečišćenih tvari u zrak iz stacioniranih izvora („Narodne novine“ broj 140/97)
- Uredba o preporučenim i graničnim vrijednostima kakvoće zraka („Narodne novine“ broj 101/96, 2/97)
- Uredba o tvarima koje oštećuju ozonski omotač („Narodne novine“ broj 7/99, 20/99)
- Uredba o standardima kakvoće tekućih naftnih goriva („Narodne novine“ broj 7/97, 66/99)
- Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o tehničkim pregledima vozila ("Narodne novine", broj 02/2001)
- Nacionalni plan djelovanja na okoliš („Narodne novine“ broj 46/2002)
- Nacionalnu strategiju zaštite okoliša („Narodne novine“ broj46/2002)
- Uredba o praćenju emisija stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 1/2007)
- Pravilnik o dostupnosti podataka o ekonomičnosti potrošnje goriva i emisije CO2 novih osobnih automobila („Narodne novine“ broj 120/2007)
- Uredba o informacijskom sustavu zaštite okoliša („Narodne novine“ broj 68/2008)
- Uredbu o emisijskim kvotama za određene onečišćujuće tvari u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 141/2008.)
Time su stvoreni stručni i formalno-pravni okviri za poduzimanje i provođenje cijelog niza mjera i aktivnosti za zaštitu i poboljšanje kakvoće zraka u Republici Hrvatskoj, a poglavito u prometu.
Nenad Zuber , veljače 2009. godine