Veza između prometa i klimatskih promjena te kako promet negativno utječe na kakvoću zraka i zagađenost u okružju nedvojbena je. Posljedice ubrzanog rasta broja vozila u svijetu -  pogotovo u gradskim aglomeracijama, za posljedicu imaju prometne gužve, zagušenja, ali i ugrožavanje zdravlja ljudi s nesagledivim posljedicama, dok pak građani tih gradova imaju pravo na čisti zrak.

Ekologija je danas nedvojbeno „top“ tema! Napisano je nebrojeno međunarodnih dokumenata na najvišoj razini, iz kojih su proizašli mnogi nacionalni propisi. Ekološka ograničenja generirala su i međunarodna neslaganja i nesporazume. Održivi ekološki razvoj teško miri sve stroža ekološka ograničenja, tehnološki razvoj i rastuću zabrinutost o ubrzanom pogoršanju u ljudskom okolišu kao i potrebe modernoga svijeta, ali i dijela svijeta u razvoju.

Još je 2000. godine konstatirano u Bijeloj knjizi Europske komisije kako postoji ozbiljan rizik da će Europa zbog prometnih gužvi postupno gubiti gospodarsku konkurentnost. Tada je procijenjeno da troškovi prometnih gužvi iznose 0,5% Društvenog proizvoda EU, a prognoze do 2010. godine, govore da će troškovi – kao posljedica prometnih gužvi porasti za preko 140% i dostići cifru od 80 milijardi eura godišnje, što predstavlja 1% Društvenog proizvoda EU. Gotovo isti trendovi su i u Sjedinjenim američkim državama. U njihovom dokumentu Sektora za transport: „Strategija 2006. do 2011.“ stoji kako „gužve koštaju“ preko 200 milijardi dolara godišnje, u gužvama se provede 3,7 milijardi sati i potroši 2,3 milijarde goriva svake godine. Što to sve za mobilnost i okoliš znači, ne treba posebno objašnjavati.

Zbog svega toga ekologija je već davno postala strategija. Temeljne strateške odrednice mogu se sažeti u nekoliko rečenica:

1. Smanjenje stakleničkih plinova za 20% u odnosu na razinu iz 1990. godine
2. Povećanje udjela obnovljivih izvora energije do 20% u ukupnoj potrošnji energije
3. Participacija biogoriva u prometu min. 10%
4. Povećanje energetske učinkovitosti, tj. uštede ukupne potrošnje energije za EU za 20%

Bilo bi nepravedno reći kako se slijedom svega ovoga ništa nije pokrenulo na bolje, iako se može raspravljati o tome ide li primjena ekoloških propisa, rješenja, modela i metoda onom brzinom kakvom bismo svi željeli. Nažalost, ima i onih za koje su ekološka pitanja samo na deklarativnoj razini, s malim ili gotovo nikakvim konkretnim učincima.
Na svu sreću napredne zemlje Europe nastoje „hvatati tempo“ i učiniti korist za svoju zemlju, zdravlje svojih građana, ali i zaštitu okoliša - jer građani imaju pravo na čist zrak, zaštićenost i ne smiju se osjećati nesigurno! Potreba za oblikovanjem prometnog sustava u gradskim aglomeracijama, sa svim njegovim prednostima i manama, izravno je povezana s interesima sociologije kao znanstvene discipline.

U posljednje vrijeme svjedoci smo primjene nekih rješenja koja građanima osiguravaju pravo na čist zrak.

Ekološki zaštićene zone u Njemačkoj

S ciljem  poboljšanja kakvoće zraka i smanjenja štetnih čestica u zraku (a u skladu s relevantnim EU smjernicama) u većini njemačkih gradova uvedene su ekološki zaštićene zone. Ekološke zone uglavnom pokrivaju središta većih gradova i zabranjuju ulazak pojedinim vozilima u određenu gradsku zonu.

To se odnosi na cijeli niz gradova: Augsburg, Bochum, Bottrop, Bremen, Kölln, Dortmund, Duisburg, Düsseldorf,  Essen, Frankfurt am Main, Gelsenkirchen, Hannover, Heilbronn, Herrenberg, Ilsfeld, Karlsruhe, Leonberg, Ludwigsburg, Mannheim, Mühlacker, Mülheim an der Ruhr, München, Neu-Ulm, Oberhausen, Pforzheim, Pleidelsheim, Recklinghausen, Reutlingen, Schwäbisch Gmünd, Stuttgart, Tübingen, Ulm Wuppertal, a planiraju se još uvesti i u Dresden-u, Freiburg-u (Breisgau), (do 2010. g.), a nakon toga u Brunswick-u, Darmstadt-u, Gera-i, Jena-i, Leipzigu, Magdeburgu, Pfinztalu, Regensburgu i u Ruhrgebiet-u.

Vožnja automobilom nije moguća u središtima navedenih gradova, odnosno ulazak u zaštićene zone nije moguć bez ekološke vinjete, jer to predstavlja prekršaj i za sobom povlači novčanu kaznu (Ekološka vinjeta za ulazak automobilom u središte jednog od navedenih njemačkih gradova može se za 200 kuna kupiti u touring poslovnicama Hrvatskog autokluba).

Primjer ekološki zaštićenih zona u Berlinu, Kolnu i Stuttgart

Prometni znakovi koji označavaju ulazak i izlazak iz ekološki zaštićene zone i dopunska ploča koja označuje vinjetu s kojom se može voziti u zoni

Vinjete su obvezne za sva osobna i teretna vozila, te autobuse i kampere registrirane u Njemačkoj ili u inozemstvu. Iz sustava ekoloških vinjeta izuzeti su traktori, radni strojevi i motocikli.

	Vinjete ne mogu dobiti vozila s dizelskim motorom registrirana prije 1. siječnja 1997. godine (EURO1 norma i klasom zagađenja 1), kao ni vozila s benzinskim motorom registrirana prije 1. siječnja 1993. godine (prije EURO1 norme i klasom zagađenja 1).
	CRVENA VINJETA namijenjena je vozilima s dizelskim motorom proizvedenim u razdoblju od 1. siječnja 1997. do 31. prosinca 2000. godine (klasa zagađenja 2; EURO2 ili EURO1 i filterom).
	ŽUTA VINJETA namijenjena je vozilima s dizelskim motorom proizvedenim u razdoblju od 1. siječnja 2001. do 31. prosinca 2005. godine (klasa zagađenja 3; EURO 3 ili EURO2 i filterom).
	ZELENA VINJETA namijenjena je vozilima s dizelskim motorom proizvedenim u razdoblju od 1. siječnja 2006. godine (klasa zagađenja 4; EURO4 ili EURO3 i filterom), kao i za vozila s benzinskim motorom koja su proizvedena nakon 1. siječnja 1993. godine.

Procedura dobivanja odgovarajuće ekološke vinjete (ukoliko putujete u jedan od navedenih njemačkih gradova):

1. PODNOŠENJE ZAHTJEVA

U jednoj od touring poslovnica Hrvatskog autokluba podnosi se zahtjev. Uz zahtjev je potrebno predočiti osobnu iskaznicu i prometnu dozvolu vozila s kojim se putuje u Njemačku.

2. PROVJERA

Procedura provjere i kategorizacije vozila  temeljem čega se izdaje vinjeta vrši se uvidom u niz podataka iz prometne dozvole: kao što su vrsta vozila, broj šasije, datum proizvodnje vozila, datum prve registracije i drugog. Provjera traje najduže dva radna dana.

3. TROŠAK

Ako se vinjeta može izdati, izdavanje vinjete košta 200 kuna. Registarski broj vozila upisuje se na za to predviđenom mjestu na vinjeti.

4. IZDAVANJE

Vinjeta se u pravilu izdaje već slijedeći radni dan nakon podnošenja zahtjeva. Vinjetu  preuzima podnositelj zahtjeva osobno u poslovnici u kojoj je zahtjev podnesen. Na zahtjev može se poslati i poštom na adresu primatelja navedenu u zahtjevu.  

5. POSTAVLJANJE

Vinjeta se postavlja na unutarnju stranu, u donji desni kut vjetrobranskog stakla vozila.










Primjer Londona
Naplatom poreza na prometnu gužvu započelo se u središnjem dijelu Londona početkom 2003.  godine. Naime, prema brojanju prometa u centar Londona, u zone zagušenja prometa, dnevno ulazi 150.000   automobila. Da bi se građanima osigurao što čišći zrak, ako se želi automobilom u središte Londona, mora se platiti naknada (25 funti – cca 250 kuna) za automobile koji troše najviše goriva i sukladno tomu najviše zagađuju zrak. Zabrana prometovanja ukoliko nije uplaćena naknada vrijedi od 7,oo sati ujutro do 18,3o sati navečer, od ponedjeljka do petka, isključujući državne blagdane.

Naknadu plaćaju osobni automobili i SUV-ovi koji emitiraju najviše štetnih ispušnih plinova, kao npr.  BMW-i 335i, 540i, 730i, Land Rover Discovery, Range Rover, Ford Mondeo V6 i drugi veliki gutači naftnih derivata. Naknade su oslobođeni vlasnici automobila s niskom emisijom, kao što su Toyota Prius, Opel Corsa ili Peugeot 107. Naknada za gospodarska vozila, koja najviše zagađuju, podignuta na ogromnih 200 funti (oko 2000 kn) dnevno.

Naknadu se možete platiti na više načina: telefonom, u poštanskim uredima, na automatima, benzinskim postajama, kioscima.

Prihod ostvaren od ovih naknada grad će preusmjeravati u održavanje i razvoj javnog gradskog prijevoza putnika.

Dnevna naknada za prometovanje unutar londonskog Inner Ringa omogućuje ulaženje u zonu pod naplatom, vožnju unutar zone i izlazak iz zone neograničeni broj puta. Sustav kontroliraju kamere koje očitavaju brojeve na  registarskim pločicama vozila pri ulasku vozila u zonu pod naplatom i uspoređuju te podatke sa listom vozila čiji su vlasnici obavili uplatu ili su izuzeti iz obveze plaćanja (motocikli, mopedi, taksi vozila vozila pogonjena alternativnim vrstama goriva, vozila hitnih gradskih službi i vozila stanovnika koji stanuju u zoni u kojoj se naplaćuje naknada.
Naknada se može platiti unaprijed ili nakon prometovanja zonom, ali samo do 22,oo sata istoga dana. Ako se naknada ne plati do toga roka, u vremenu od 22,oo i 24,oo sata   nadoplata je dodatnih 5 funti. Ukoliko se naknada ne plati do 24,oo sata istoga dana kada se vozilo zaštićenom zonom – slijedeći dan na kućnu će vam adresu stiže kazna u iznosu od 80 funti. Ako se kazna plati u roku od 14 dana od dana kada je prekršena obveza plaća se samo 40 funti kazne. Ako se kazna ne plati u roku od 28 dana od dana prekršaja visina se kazne povećava na 120 funti. Vozila čiji vlasnici nisu platili tri ili više kazni mogu biti blokirana „lisicama“ ili odvučena od strane „pauka“ kako bi se vlasnik prisilio na plaćanje kazne.
O uvođenju sličnog sustava ograničavanja prometovanja u središtima gradova u Velikoj Britaniji razmišljaju u Nottingham-u, Leeds-u, Birmingham-u, Bristol-u, Cambridge-u, Chester-u, Reading-u, Milton Keynes-u i Edinburgh-u.

 Primjer iz Norveške
Vozači norveškog grada Trondheima koji ima 140,000 stanovnika žive sa sustavom poreza na prometnu gužvu već deset godina. Oni plaćaju porez daleko manje nego vozači u Londonu – 15 norveških kruna, otprilike 1 funtu (vozači teretnih vozila plaćaju 2 funte). Na svim prilazima gradu instalirani su uređaji za automatsku naplatu cestarine. Radi se o uređajima koji automatski „skidaju“ bonus sa specijalne naljepnice koja se mora prilijepiti na vjetrobransko staklo vozila. Sustav onemogućava da bilo koje vozilo uđe u grad, a da nije na spomenuti način registrirano.

Primjer iz Singapura
Singapur je grad s više od 3,5 mil. stanovnika i preko 700 tisuća vozila i njegov je model najbliži onom usvojenom i implementiranom u Londonu. Njegov Electronic Road Pricing (automatski Elektronski sustav naplate cestarina) sustav uveden je 1998. godine ali, manualni sustav naplete gradske cestarine egzistirao je već prije 20 godina.
Područje na kojem se provodi naplata daleko je manje od onog u Londonu i podijeljeno je u različite zone s različitom visinom cestarina. Postoji također pravilo da je cestarina nešto niža za vozila u kojima se prevozi dva ili više putnika (car pooling).

Primjer iz Melbourne
U Melburnu u Australiji, sustav naplate gradske cestarine uveden je 1999. godine. Područje naplate nije striktno ograničeno na centar grada kao što je to primjer u Londonu, već se cestarina naplaćuje na nekim glavnim gradskim brzim prometnicama. Ova je mjera u znatnoj mjeri smanjila prometne gužve u sjevernim i zapadnim dijelovima grada.
Sustav funkcionira na način da se u kioscima kupe specijalne naljepnice koje se zatim prilijepe na vjetrobransko staklo vozila. Na glavnim brzim gradskim prometnica montirane su konzole sa senzorima koji očitavaju podatke sa naljepnica. Svaka tri mjeseca, vlasniku vozila na kućnu adresu stiže račun koji korespondira s brojem vožnje po glavnim prometnicama pod naplatom. Prekršitelji plaćaju paušalnu kaznu od 100 australskih dolara.

SIGURNO VOZITI		VOZACI Ponašanje u prometu Pažnja u prometu Tehnika vožnje Mladi vozaci Alkohol	PROMET Problemi Nepravilnosti Prekršaji Ekologija	SIGURNOST Propisi Posudeno Strucni radovi Svijet Rekli su ... Vaša razmišljanja	ZANIMLJIVOSTI Jeste li znali Crtice iz prošlosti Ideje
| pocetna stranica | | o nama | zašto | kome | kako | | kontakti | | linkovi |