|
Prvi zagrebački salon karikature temeljen je na radovima karikaturista na temu AUTO NAŠ SVAGDAŠNJI.... Izložba je održana 5. lipnja 2007. godine u organizaciji Ivica Palatinuš, u ime organizatora Prvi automobil pojavio se u Zagrebu 1901. godine kada ga je dovezao g. Ferdinand Budicki iz Beča. Od toga dana automobil u svim njegovim izvedbama postaje sastavni dio naše svakidašnjice. Njegovo Veličanstvo automobil, neizostavan je u svim segmentima čovjekova rada i života. Nema čovjekove aktivnosti gdje se ne pojavljuje auto. Od dolaženja i odlaženja s posla, od obavljanja gospodarskih, sportskih, kulturnih, političkih, rekreacijskih, transportnih, turističkih, zdravstvenih, vojnih, policijskih pa sve do ljubavnih aktivnosti on je Sveprisutan, Svepoželjan i Nezamjenjiv. danas je život bez njega nezamisliv. Pitamo se kako je čovječanstvo uspjelo preživjeti tisućljeća bez takvog prometala. Novi automobili se kočopere po salonima, autoshowovima i razbuđuju našu maštu, daju nam poticaje za njihovu kupnju, zbog čega smo u stanju godinama raditi i otplaćivati rate. No, ima ih i blindiranih koji služe i za banke, zatvore, političare, vođe i šefove, kako religijskih, tako i svjetovnih grupacija. Podvukao nam se pod kožu i u trenucima radosti i tuge, služi nam prigodom slavlja od rođenja i vjenčanja, pa do trenutka kada prestanemo disati. Nastali su novi sportovi u kojima ima središnju ulogu – auto utrke. Otvaramo salone za njihovo uljepšavanje, auto-praonice, brinemo o njihovu „zdravlju“ – servisi, specijalističke auto radionice (mehaničarske, električarske, limarske, vulkanizerske...). Za njih gradimo i uređujemo nove autoputove, proširujemo i održavamo postojeće ulice, prometnice i parkirališta, gradimo im „stambene kvadrate“, garaže – nadzemne i podzemne. Za njih osnivamo i auto-klubove, društva.... Kada nam više ne služe kako mi priželjkujemo, kada ih se zasitimo, šaljemo ih na autosajmove, prodajemo ih ili zamjenjujemo. I na kraju, kada postanu „izraubani“, ostare, pokvare se, dotraju, tada završavaju na različite načine - u korist onima koje su služili, ali i nerijetko na štetu svih nas. Sretnici su ako završe na automobilskim „grobljima i krematorijima“ - uređenom autootpadu za dijelove i reciklažu. Žalosno je ako završe na svekolikim divljim deponijima, odbačeni po jarcima, šumama, potocima, jezerima pa i morima. Ovih dana svjedočimo da je u akciji „Očistimo Hrvatsku od auto olupina“ u tri godine iz nacionalnih parkova, parkova prirode i njihova neposrednog okoliša prikupljeno 9000 starih krntija. No ima i svijetlih primjera, nažalost za malobrojne, koji završe kao „ljubimci“, kao oldtimeri, čiji se vlasnici s ljubavlju skrbe o njima, udružujući se u klubove i tako im daju zasluženu pozornost, ponosno ih pokazujući u prigodnim manifestacijama. A najsretniji, ali rijetki, završe u lijepo uređenim auto ili tehničkim muzejima na radost budućih pokoljenja. Tom limenom ljubimcu dajemo glavnu ulogu u projektu izložbe karikatura pod naslovom I. ZAGREBAČKI SALON AUTOKARIKATURE na temu „AUTO NAŠ SVAGDAŠNJI“. Značenje ovog projekta za karikaturu u Hrvatskoj je višestruka. U kulturnom Zagrebu i Hrvatskoj nije dovoljno ni značajno zastupljena karikatura. Nema humorističkog lista koji redovno izlazi, nisu otvorene mogućnosti za mlade da se izraze karikaturom. U Zagrebu, još od početka prošlog stoljeća, karikaturisti su imali humorističke listove, časopise, festivale humora gdje su mogli svoje radove objaviti i prikazati. Bile su to tribine na kojima su i po prvi puta sudjelovali mladi likovnjaci okušavajući se u tom specifičnom likovnom stvaralaštvu. Danas se karikaturisti pojavljuju na rijetkim izložbama (godišnja izložba Hrvatskog društva karikaturista) u rijetkim kolumnama dnevnih listova, na marginama tih listova i časopisa.
|
 
|
||||
|
|||||
Iz UVODNOG SLOVA
