|
Većina ljudi oduvijek je bila fascinirana brzinom. Fascinacija brzinom budi emocije, strast, motivaciju, povećava adrenalin, uzbuđenje i najčešće dovodi do želje za natjecanjem i pobjeđivanjem. … “brže, jace, bolje”… Naravno, pod utjecajem znanja, motivacije i emocija formiraju se stavovi i to od malena. Prisjetimo se samo: „… moj tata ima brži auto od tvoga!“, „… moj tata je jurio 120 na sat!“ ili nekog sličnog nadmetanja iz najranije mladosti. A tako, jednom stečeni stavovi (poglavito oni stečeni u ranoj mladosti), uglavnom se teško mijenjaju.
A kada odrastemo … fascinirani smo i dalje brzinom … najbrže vozilo na svijetu … najbrži automobil na svijetu … najbrži motocikl na svijetu … najbrži vlak na svijetu … i tako u nedogled.
Onda se takvi stavovi i pogled na svijet prenose u stvarnost. Kupili bismo novi automobil (da bar možemo!). Nabolje BMW, M8 GranCoupe od 600 KS, koji razvija maksimalnu brzinu 305 km/h, a 100 km/h postiže za 3,2 sek!!!!
Zbog fascinacije brzinom ne zanimaju nas nikakve druge (važne) činjenice. Niti koliko taj automobil troši, niti koliko zagađuje okoliš, niti koliko košta održavanje, koliki su troškovi eksploatacije … a niti ono, što je za sigurnost najvažnije: koliko sekundi treba da brzinu od 100 km na sat poništi do nule! Brzina, referentna je samo brzina! A što je brzina? Osnovno, brzina je fizikalna veličina (pojam) koja pokazuje koliki je put prošlo tijelo u jedinici vremena (m/sek) – pokazuje promjenu položaja nekog tijela, a može biti jednolika, linearna, kutna ... Brzina je i tehnički pojam – najveca brzina, prosjecna brzina, putna brzina ... Ali i ekonomski pojam – ekonomska brzina ... Naravno, i ekološki pojam – ekonomska brzina ... I na kraju, brzina je pravni pojam - propisna ili nepropisna brzina … prometni pojam – preporucljiva, ogranicena, dopuštena brzina, najviša dopuštena, najniža brzina … i sigurnosni pojam – prilagodena brzina, neprilagodena brzina, primjerena brzina ... Upravo brzina kao sigurnosni pojam, ključna je za shvaćanje potrebe za osobnim upravljanjem brzinom! Malo statistike, za početak, naravno! I konkretne brojke za 2019.:
U brojkama …
Poznata je činjenica da na prometnicama svijeta u nesrećama ili od posljedica prometnih nesreća svake godine umre oko 1,35 milijuna ljudi. Procjena je da nesreće koštaju države 3–5% BDP-a. Zbog toga se fenomenom brzine, osim svjetskih, bave i europske organizacije te velika većina država svijeta, nacionalne i lokalne zajednice i institucije, gradovi i mnogi drugi. No, očito da to nije dovoljno! Od 246 država svijeta (193 su države članice Ujedinjenih Naroda) ipak, samo 47 država svijeta slijedi dobru praksu upravljanja brzinom, a to je institut gradskog ograničenja brzine od 50 km/h ili manje (WHO). BRZINA uvijek predstavlja potencijalnu opasnost! Posljedice vožnji neprimjerenim brzinama često završavaju prometnim nesrećama. Iz nesreća proizlaze tragedije (osobne, društvene, materijalne, ekološke …) stradavanja, smrt, ozljeđivanje, traume, invaliditet … Iza nesreća slijede: statistike, sudski sporovi, sankcije …
Rizik je u prometu stalno prisutan! Zašto? Prije svega zbog ignoriranja rizika i pogrešnog stava da se nesreće događaju drugima. Rizik je u prometu prisutan i zbog sukobljavanja prometnih tokova, vožnje velikog broja vozača koji na relativno ograničenom prostoru (koji se zove cesta ili u širem smislu prometna površina) voze u istim ili različitim smjerovima, zbog precjenjivanja osobnih vozačkih sposobnosti, podcjenjivanja opasnosti, niske razine znanja ili informacija, kao i znanja i svijesti o posljedicama prometnih nesreća. Ili, jednostavno rečeno, zbog podcjenjivanja opasnosti i brzine! Rizik je uvjetovan ponašanjem vozača, različitim kinetičkim energijama, različitim brzinama vožnje, ali i nizom drugih čimbenika.
Koliko je brzina povezana s rizikom i kako (osobno) upravljati brzinom - treba učiti. Razvidno je da je brzina čimbenik rizika. Sva znanstvena istraživanja pokazuju da ukoliko dođe do redukcije brzine, reducira se i broj prometnih nesreća. Redukcijom brzine vožnje smanjuje se i broj nesreća s poginulima, povrijeđenima, kao i materijalna šteta.
Predrasude o brzini u prometu! Kod vozača, pa i svih onih koji nisu vozači, postoje razne predrasude o brzini. Evo nekih:
Preventiva Većina današnjih prijedloga za povećanje razine prometne sigurnosti bavi se posve pogrešnim pretpostavkama kako prometnice učiniti sigurnijima. Pojednostavljeno rečeno sve se uglavnom svodi na pojačano praćenje i nadzor ponašanja vozača, pooštravanje mjera represije i restriktivnu regulativu. Ostali dio mjera odnosi se na svjetske nacionalne ili lokalne kampanje, akcije i aktivnosti u funkciji edukacije stanovništva i na promjenu ponašanja vozača.
Ali, to je besmisleno. Brzina ne ubija! Nitko još do sada nije vidio brzinu na optuženičkoj klupi. I nije svaka brzina pogibeljna. Tek kada se u prometu nesretno „poklope“ uvjeti, čimbenici i okolnosti zbog brzine - posljedice postaju pogibeljne. Ako usvojimo tezu da brzina ubija, to znači da u prometu „ubija netko izvana“, netko ili nešto na što vozač ne može utjecati. A, to je pretpostavka za ignoriranje rizika. I, onu poznatu: Nesreće se ne događaju meni, nesreće se uvijek događaju drugima! Ako tako promišljamo, onda nas to potiče na potrebu preispitivanja činjenice je li brzina kao čimbenik, stvarno uzročnik jedne trećine svih prometnih nesreća? Činjenica je međutim, da je brzina „oruđe“ u rukama vozača i kao takva ona predstavlja potencijalnu opasnost, a osobito ako se pogrešno koristi. Stvarni je dakle problem „pogrešno - nepravilno upravljanje brzinom“, a ne brzina sama po sebi. Sasvim je jasno da „pogrešno upravljanje“ brzinom može utjecati na pojavu prometnih nesreća. Međutim, postoji još toliko mnogo drugih čimbenika koji su vezani uz pojam i posljedice brzine i koji istodobno imaju utjecaj na prometnu sigurnost, tako da je vrlo teško razlikovati stvarni pojedinačni utjecaj brzine na događanje određene prometne nesreće. Je li brzina iznad ograničene nužno opasna? Ako si postavimo to pitanje, ne smijemo zaboraviti već rečeno.
Jedno poznato istraživanje (SENSE – “Is spped killing up?”) dokazuje kako vozači koji voze 10 do 15 km/sat brže od prosječne brzine imaju najniži rizik od događanja prometne nesreće, za razliku od vozača koji voze desetak kilometara na sat sporije od prosječne brzine.
Analizira li se događanje prometnih nesreća u RH unatrag desetak godina, uočava se da se daleko veći broj prometnih nesreća događa zbog neprilagođene brzine uvjetima u kojima se vozi nego zbog vožnje brzinom iznad ograničene.
Za sigurno i uredno odvijanje prometa bitna je svijest vozača da je on taj koji upravlja rizikom – brzinom! Jer, kako to jedna mudra kaže: „Vozite brzo kada je to moguće, ali smanjite brzinu pravodobno, kada je to potrebno!“ Upravljanje brzinom S obzirom na to da je upravljanje brzinom u korelaciji s prometnim nesrećama, na upravljanje brzinom treba aktivno djelovati. Osobito je bitna činjenica da vozač bude svjestan da je on taj koji procjenjuje uvjete na cesti i donosi odluke o postupanju. Vozač upravlja rizikom tako da vozi prilagođenom brzinom uvjetima u okružju kojim vozi. Upravljanje brzinom ključ je za spašavanje života u prometu.
Dakle, prilagođena brzina mora biti prilagođena konkretnim prometnim uvjetima i to tako da omogući pravodobno zaustavljanje pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima vozač može predvidjeti i pravodobno postupanje po prometnom propisu, pravilu ili znaku. Dakle Upravljanje brzinom ključ je za spašavanje života u prometu! Globalna skrb o sigurnosti prometa na cestama danas zahtijeva društveno odgovorno ponašanje zajednice, ali i odgovorno i defenzivno ponašanje svih pojedinaca - sudionika prometa. Poželjna vizija sigurnosti prometa trebala bi biti takvo stanje ravnoteže spomenutih u sustavu koje podrazumijeva odvijanje prometa bez nastupanja štetnih učinaka: prometnih nesreća, ugrožavanja zdravlja ili života sudionika prometa ili okoliša. Dakle, svaka društvena zajednica treba osigurati maksimalnu mobilnost građana – vozača, ali uz stalni nadzor i držanje pod kontrolom mogućnost nastanka prometnih nesreća, povrijeđenih u njima uz stalno poduzimanje mjera, akcija i aktivnosti za drastičnim smanjenjem broja poginulih u prometu. Ovo, opće upravljanje prometom, rizikom i brzinama nema alternative. U vrlo zahtjevnim prometnim uvjetima nema mjesta čekanju da se nešto ne dogodi, i ako se ne dogodi onda su svi sretni! Zato se donose propisi, zakoni, pravilnici koji na razini države ili zajednice upravljaju prometom, rizikom i brzinama. Propisi uređuju odvijanje prometa, a promet se odvija u skladu s prometnim znakovima, oznakama i signalizacijom na cestama. Brzinom se upravlja i postavljanjem uspornika ili građevinskim rješenjima (sužavanjem kolnika, izdizanjem pješačkih prijelaza, mijenjanjem strana kolnika na kojem je dozvoljeno parkiranje, kružnim tokovima …). Brzinama se upravlja postavljanjem jasno vidljivih kamera za nadzor prometa te radara za nadzor brzine. Brzinom se upravlja i stalnim prisustvom policijskih službenika u prometu, nadzorom prometa, mjerenjem brzina, presretačima … Brzinama se upravlja uvođenjem suvremenih tehničko – tehnoloških rješenja na vozilima. Osobno upravljanje brzinom temelji se na spoznaji i usvojenoj sigurnosnoj navici da vozač može sam upravljati brzinom, odnosno da svojim načinom vožnje može minimalizirati rizik. Da bi vozač mogao upravljati brzinom mora biti svjestan da rizik postoji te da svojim postupcima i ponašanjem može umanjiti potencijalni i sveprisutni rizik. Vozač mora ovladati vještinom, načinom vožnje, ponašanjem i suradnim odnosom prema drugim sudionicima prometa kojima ne doprinosi povećanju rizika u prometu! Dakle, ako rizik u prometu proizlazi iz činjenice što se vozila kreću određenom brzinom po određenoj površini u određenim uvjetima, vozač na smanjenje rizika, prije svega, može djelovati tako da svoju brzinu vožnje prilagodi trenutnim prometnim uvjetima i situaciji u okruženju u kojem vozi:
Ove se vještine teško mogu naučiti, njima se vremenom ovladava! Svaka promjena ponašanja dovodi do promjene dinamike vožnje, a to pak izravno utječe na smanjenje broja prometnih nesreća! Napisano nema pretenziju dati odgovor na tako složeno pitanje kao što je: utjecaj brzine na događanje prometne nesreće, već predstavlja doprinos u sagledavanju cjelokupnog problema koji upućuje na potrebu promišljanja brzine s jednog drugog motrišta. Ovako postavljen problem pomaže sudionicima prometa formirati kritično promišljanje o brzini u prometu. Razvoj kritičkog razmišljanja i spremnost za promjenu uvriježenih dosadašnjih promišljanja, razvija konkretnu odlučnost za promjenom ponašanja. Spoznaja osobnih pogrešaka u dosadašnjem promišljanju, postupanju i ponašanju, samo može dovesti do promjene dosadašnjeg načina sudjelovanja u prometu i novog osobnog odnosa prema brzini vožnje.Nenad Zuber, travnja 2020. godine
|
     |
|
||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||
Autorska prava
© sigurno-voziti.net
2002 - 2024. godine.
Sva prava pridržana. |
|||||||||||||||||||||||||
PROVJERITE
Godinama se brzina problematizira kao jedna od reprezentativnih i najčešćih pogrešaka vozača zbog kojih se događaju prometne nesreće s najtežim posljedicama, dakako, uz vožnju pod utjecajem alkohola, korištenje mobitela za vožnje i nevezivanje sigurnosnim pojasom. Zbog neodgovornog i nesavjesnog ponašanja na hrvatskim se cestama događa preveliki broj prometnih nesreća, stradavanja i ozljeđivanja. Od ukupnog broja teško ozlijeđenih osoba u prometnim nesrećama oko pet posto osoba ostaju trajni invalidi, što je godišnje više od stotinjak ljudi. Deset posto njih trpi trajne posljedice, a najčešće je riječ o osobama mlađe životne dobi. Zato i jest činjenica da su prometne nesreće i nadalje ubojica broj jedan mladih ljudi u dobi između 10 i 25 godina u Hrvatskoj pa i u cijelome svijetu. Od stradavanja u prometu najviše su ugrožena djeca, mladi ljudi i druge najugroženije skupine sudionika prometa - biciklisti, mopedisti, motociklisti i pješaci.
