| U oblaku kišne prašine |
Nenad Zuber |
Mi ljubitelji lijepog i toplog proljeća nikako da dođemo na svoje. Kiše padaju gotovo svakodnevno, već dva mjeseca. Dok se neki kišama i vesele, većina sudionika prometa ne dijeli takovo razmišljanje. Vožnja po kiši uvijek predstavlja dodatnu opasnost i napor za vozače.
Nedvojbeno, nema vozača koji se nije našao u situaciji da je za jake kiše vozio iza ili pokraj teškog teretnog automobila (kamiona), teretnog automobila s prikolicom, šlepera (tegljača - teretnog automobila za vuču poluprikolice), autobusa ili nekog sličnog velikog, (pre)dugog, širokog, ili teškog vozila. Naći se u oblaku fine vodene prašine vozeći iza ili u prolazu pokraj takvih vozila za vrijeme jake kiše, neugodna je i opasna situacija za vozača osobnog automobila.
Kiša koja pada i voda na cesti (često nečista) prska po vjetrobranskom staklu i smanjuje vidljivost vozaču koji gotovo da i ne vidi cestu ispred. Svi smo doživjeli da brisači u najvećoj brzini ne mogu ukloniti vodu s vjetrobranskog stakla. Tada je izvjesno da je tegljač iza kojega vozimo ili pokraj kojega vozimo (ili ga pretječemo) gotovo nevidljiv. Naravno, upitno je vidi li nas vozač šlepera uopće? Očito opasna i neugodna situacija za oba vozača! Kada se tome doda lako moguća opasnost od klizanja ili stvaranja akvaplaninga, te pojava sumraka ili mraka, ali i mogućeg podcjenjivanja takve opasnosti … rizik se bitno umnožava.
Dvostruki retrovizori s obje strane vozačke kabine šlepera, kamere i senzori mogu pomoći, ali i informacije koje se dobivaju posredstvom njih nisu posve pouzdane u oblacima kišne prašine. Osim toga šleperi i druga teška (velika) vozila imaju i velike zone ograničene preglednosti ili tzv. - mrtve kutove.
U toj situaciji, vrijeme sustizanja, pretjecanja i prolaska pored takvoga dugačkoga vozila traje prilično dugo! Ključno je i pitanje: Vidi li pritom vozač šlepera, u oblaku kiše i vode koju podižu kotači šlepera, vozilo koje ga sustiže, pretječe ili prolazi pored.
Načelo povjerenja u prometu podrazumijeva da su vozači i vozači teretnih automobila osposobljeni za vožnje u različitim uvjetima, situacijama i okruženjima.
No, odgovornost za postupanje u konkretnoj situaciji na svakome je od vozača. Zato u ovakvim situacijama treba biti posebno oprezan.
Svijest o opasnosti ove situacije nužna je. Kiša i oblaci vodene prašine znaju biti tako gusti da se često ne vide svjetla vozila koje sustižemo, a niti svjetla onoga koje nam vozi ususret. Sve dok im se posve ne približimo. Zato treba prilagoditi brzinu vožnje i koncentrirano gledati ispred pokušavajući pogledom „probiti“ vodeni zid (slično kao u vožnji po gustoj magli). Prekasno uočavanje svjetala vozila može biti kobno.
Oblak kišne prašine ispred – znak je sustizanja velikog vozila – šlepera, kamiona, busa … Ako se vozilom previše približi šleperu ispred, vozač od „vodenog zida“ ne vidi gotovo ništa, a mora biti svjestan da vozač šlepera također ne vidi vozilo iza. Sigurnost se povećava time ako se vozilom pomaknemo do pozicije u kojoj vidimo retrovizore šlepera što je pretpostavka da i vozač iz šlepera vidi tko je iza. Ako je pomak vozilom u lijevo i dolazak u zonu preglednosti opasan vozač vozila iza treba usporiti i povećati razmak od zadnjeg kraja šlepera barem za tri duljine vozila kako bi time osigurao da ga vozač šlepera uoči.
Uvijek treba biti svjestan da vozači visokih, velikih i teških teretnih vozila imaju ograničenu preglednost (mrtve kutove preglednosti) oko vozila zbog svoje veličine i položaja sjedenja vozača tih vozila. Ako je vozilo, biciklist ili pješak preblizu, vozač ih neće moći vidjeti. Kod skretanja, područje preglednosti (ili nepreglednosti) vozača šlepera mijenja se u odnosu na preglednost dok vozi po pravcu. Mijenjaju se mrtvi kutovi – zone ograničene preglednosti zbog položaja tegljača i poluprikolice u skretanju. To treba imati na umu!
Prolazak pokraj šlepera ispod čijih kotača se dože kišni oblak zahtjevan je i rizičan. Treba biti strpljiv i oprezan kod sustizanja i prolaska pored šlepera - uvijek, a ne samo kada pada jaka kiša i kada se oko šlepera diže gusti oblak kapljica.
Zna se da je pretjecanje jedna od najopasnijih radnji vozilom u prometu, pa ju zato treba izvesti odgovorno i u skladu s prometnim propisima i sigurnosnim pravilima, jer time osiguravamo sigurnost za sve – za sebe, prije svega, za vozača vozila kojega pretječemo i za vozače vozila koja nam moguće dolaze ususret iz suprotnoga smjera.
Prije započinjanja pretjecanja treba se uvjeriti da postoje uvjeti za sigurno pretjecanje ili brži prolazak pored sporijeg vozila:
- Je li pretjecanje zabranjeno prometnim znakom ili na to upućuju oznake na kolniku (ako se uopće vide)?
- Imamo li dovoljnu vidljivost i preglednost?
- Kakva je konfiguracija terena (usponi, zavoji …)?
- Kakvo je stanje kolnika?
- Nailazi li vozilo iz suprotnog smjera?
- Ima li dovoljno prostora za prolazak pokraj sporijeg vozila?
- Ima li dovoljna dužina ceste ispred za sustizanje, siguran prolazak pored i povratak u traku ispred sporijeg vozila s obzirom na razliku brzina?
Najavite svoju namjeru pokazivačima smjera. Ako iz bilo kojega razloga smatrate da vas vozač ispred ne vidi i nije svjestan vaše prisutnosti i namjere, upozorite na svoju prisutnost blicanjem (dugo – kratko svjetlo) i zvučnim signalom (trubom).
Ne srljajte u rizična pretjecanja! Budite predvidivi drugim vozačima, vaši postupci moraju biti jasni, razumljivi i vidljivi drugim vozačima! Nikada ne zaboravite da vaša radnja pretjecanja može predstavljati rizik za vas, vaše suputnike, za druge vozače i sudionike prometa! Dobro gledajte, procjenjujte situaciju dva ili tri puta, prije no što krenete u pretjecanje! Budite strpljivi! Ako ste u nedoumici, ako sumnjate u sigurnost bilo kog dijela radnje koju poduzimate – usporite – odustanite – čekajte povoljnije i sigurnije uvjete!