Kada čovjek vidi psa kako prolazi preko ceste na obilježenom pješačkom prijelazu i kada mu je istodobno na semaforu zeleno svjetlo, reći će za njega da je pametan, ili dobro odgojen od strane svoga vlasnika.

No u životinjskom svijetu postoje primjeri koji na neki način demantiraju čovjeka kao jedino stvorenje na Zemlji koje se ne samo tih pravila drži, već ih i donosi. Tako se mravi prilikom kretanja u svojim konvojima uglavnom drže desne strane svoje «ceste» kako ne bi ometali «promet» iz suprotnog smjera.

A ukoliko se dva mrava nađu u situaciji otežanog «mimoilaženja» (npr. na grančici drveta ili lista)  prednost prolaska uvijek će imati onaj koji je veći, koji je teži, koji nosi na sebi teret ili onaj koji se kreće uz nagib.

Nije li vam to odnekuda poznato?

A mravi se njih drže još od vremena kada čovjek nije znao niti za kotač, a kamo li za vozilo.

Ili, imate slučaj sa pčelama, kod kojih su znanstvenici ustanovili da se unutar košnice na pčelinjim sačama «promet» pčela radilica – medarica odvija po pravilu desne strane, tj. pčela koja se nalazi drugoj pčeli s desne strane proći će pokraj nje prva. Nisu dakle kukci bez veze (naj)dominantn(ij)a stvorenja na Zemlji!

I dok kod kukaca možemo govoriti da se radi o prirodno stečenom instinktu, za ptice se slobodno može reći da se radi o inteligenciji, jer su one prometnu infrastrukturu koju je izgradio čovjek prihvatili kao dobrodošlu pomoć. Tako su zabilježeni slučajevi da ptice koje nisu u stanju same dohvatiti jezgru nekog ploda (npr. oraha ili lješnjaka), dođu s istim iznad semaforiziranog pješačkog prijelaza i bace ga na cestu kada se tim prijelazom kreću automobili koji, te plodove, svojom težinom lakoćom polome. A pticama ne preostaje ništa drugo nego da pričekaju da se uključi zeleno svjetlo pješacima kako bi pokupili gotove porazbijane plodove oraha ili lješnjaka. Pa ukoliko vidite kakvu vranu na obilježenom pješačkom prijelazu nemojte ju uznemirivati, jer je lako moguće da je na ručku.

A neke su se ptice toliko pouzdale u prometnu signalizaciju da su prestale koristiti vlastiti prirodni kompas kao jedini alat za orijentaciju u prostoru. Shvatile su da gradovi na svojim ulazima imaju ploče sa natpisima svojih naziva i bilo je dovoljno samo «zapamtiti» ime grada u koji se želi ići, a onda jednostavno letjeti iznad ceste ili autoceste i pratiti putokaze. Ova je spoznaja zaprepastila ornitologe, jer ceste uglavnom djeluju negativno na kretanje ptica te ih iste izbjegavaju, ali u ovom se slučaju pokazalo da se ptice, i to najčešće golubovi, prilikom seoba između gradova uistinu koriste prometnicama kao vodičima u prostoru.

Pa ako životinje postupaju u skladu sa prometnim pravilima, zašto ne bi i mi?