PROCITAJTE

Globalna skrb o sigurnosti prometa na cestama danas zahtijeva od svake društvene zajednice i društveno odgovorno ponašanje svih pojedinca - sudionika prometa. Poželjna vizija sigurnosti prometa trebala bi biti takvo stanje ravnoteže u sustavu koje podrazumijeva njegovo odvijanje bez nastupanja štetnih učinaka: prometnih nesreća, ugrožavanja zdravlja ili života sudionika prometa ili okoliša.

Vozač se smatra ključnim čimbenikom u ovom složenom sustavu. Mudar, odgovoran i siguran vozač ključni je čimbenik sustava cestovne prometne sigurnosti, na koji izravno utječe svojim ponašanjem, iskustvom, psihofizičkim sposobnostima, navikama, znanjima o prometu i vještinama upravljanja vozilom.

Pretpostavka je da svaki vozač posjeduje osnovna znanja, vještine i sposobnosti (jednom riječju kompetencije) za upravljanje vozilom u prometu. No, postavlja se pitanje: je li dobivši vozačku dozvolu stekao i odgovarajuće sigurnosne navike i prijeko potrebna sigurna ponašanja koja se inače stječu iskustvom, a za izbjegavanje neželjenih i nepoželjnih opasnih i rizičnih ponašanja. Osim toga, postavlja se pitanje: je li, i u kojoj mjeri je dobar vozač ujedno i siguran vozač? Dakako, dobar vozač nije nužno uvijek i siguran vozač!

Ponašanja vozača u prometu plod su složene interakcije znanja, sposobnosti, vještina, iskustava, osobina, odgoja, poticaja i utjecaja iz okružja, dobi, spola (ali i niza drugih varijabli), sve do kulturnog kruga u kojem pojedinac funkcionira i civilizacijske razine kojoj vozač pripada. Sve te varijable izravno determiniraju vozačeva ponašanja u prometu.

Temeljni cilj ovoga rada je istražiti samoprocjenu vozačkih ponašanja i dobiti odgovor na pitanje: Koliko sam siguran vozač?; odnosno, osobnu procjenu vozača o tome je li sigurniji, nesigurniji ili opasniji u prometu od drugih vozača. Dobivenim i prezentiranim rezultatima željelo se pomoći u sagledavanju jednoga segmenta sigurnosti odvijanja prometa na cestama – ponašanja vozača u prometu na cesti i koliko je ono sigurno. Specifični ciljevi vezani su uz stjecanje uvida u eventualne razlike u ponašanju i samoprocjeni s obzirom na dob, spol, vozačko iskustvo, sudjelovanje u prometnim nesrećama.

Istraživanje je provedeno na uzorku od N=5114 vozača čiji su stavovi promišljanja, postupanja i samoprocjena dobiveni internet anketom, kao alatom. Namjera autora bila je na reprezentativnom uzorku vozača svih dobnih skupina, različitih vozačkih iskustava i spolova utvrditi razinu sigurnosti njihova sudjelovanja u prometu i njihova društveno prihvatljivog ili neprihvatljivog ponašanja te potencirati utjecaj ponašanja u prometu na događanje prometnih nesreća ili činjenja prometnog prekršaja.

Ključne riječi: 
SIGURNOST, SAMOPROCJENA, PONAŠANJE U PROMETU, PROMETNA NESREĆA, ANKETA

1. UVOD

Jedna od bitnih osobina vozača je vještina očuvanja opće razine sigurnosti u prometu. Izravan utjecaj na to utječe odluka koju vozač donosi kako bi izveo određenu radnju vozilom, (prije očigledne opasnosti ili riskantne situacije u rutinskim i normalnim prometnim uvjetima). To je u načelu proces koji priprema vozača na potencijalno opasne situacije koje još nisu viđene, ali trebale bi biti pretpostavljene. Ova prilično apstraktna konstatacija teško je shvatljiva vozačima početnicima - ali ne nužno samo njima. Vještina sigurne vožnje povezana je s kategorijom vremena i prostora u kojem vozač otkriva, primjećuje, procjenjuje te donosi odluke. Marginu - granicu sigurnosti, vozač ocjenjuje na temelju izbora brzine i položaja vozila. Vrijeme i prostor određuju hoće li planirana radnja uspjeti odnosno hoće li ostati još vremena za izvršenje druge radnje u slučaju pogreške pri izvođenju prve. Naravno, na rezultat određene situacije utječu i drugi, vanjski i unutarnji čimbenici koje vozač može kontrolirati ili su izvan njegove kontrole.

Vozačke kompetencije i iskustvo temelj su za racionalno ponašanje vozača usklađeno s njegovom savješću. I osjećaj odgovornosti često je definiran kao svijest vozača ili funkcija koja upravlja njegovim ponašanjem. Možemo reći da je to skupina etičnih normi koje utječu na individualnu motivaciju. Odgovornost pomaže usmjeriti ponašanje prema određenim ciljevima koje su izvan naglih, lakomislenih, nepromišljenih i individualnih ciljeva. Odgovorna vožnja zahtijeva koncentraciju na stvarne i eventualne rizike te mogućnosti uočavanja stvari ili pojava koje se trenutno nalaze izvan vidnoga polja vozača. Odgovorna vožnja zahtijeva također realizaciju društvenih ciljeva koji su izvan individualnih ciljeva i ponašanja, a u skladu s određenim pravilima sigurnosti kao društvene kategorije.

Danas, globalna skrb o sigurnosti prometa bez pogovora zahtijeva od svake društvene zajednice i društveno odgovorno ponašanje svih pojedinca – sudionika prometa. Poglavito od vozača očekuje se društveno odgovorno sudjelovanje u prometu. Društvena zajednica uređuje prometni sustav, donosi zakone, sankcije za prekršitelje i mjere koje se koriste kako bi se spriječilo stradavanje ili ozbiljno ozljeđivanje sudionika u cestovnim nesrećama ili ublažavanje posljedica izazvanih tim nesrećama. Uspostavom koherentnog sustava i opće prihvaćenih pravila države se nastoje zaštititi od neodgovornih, nesigurnih i nepouzdanih sudionika prometnog sustava i nastoje kontrolirati sustav svim sredstvima kako bi postigle željenu ili zadovoljavajuću razinu cestovne sigurnosti.

Osjećaj odgovornosti vozača zahtijeva također vještinu ocjene (samoprocjenu) svog ponašanja za vrijeme upravljanja vozilom te postupanja u skladu s osobnim i društvenim vrijednostima. Osobina koju kod vozača zovemo osjećaj odgovornosti je temelj za usavršavanje i samokontrolu a to je nužno za sigurno, zrelo, mudro, učinkovito i društveno odgovorno kretanje cestama.

2. SIGURNOST NA CESTAMA

Sigurnost kao pojam implementiran je u nizu znanosti i disciplina, a koristi se u različitim kontekstualnim pristupima – od državne sigurnosti, pravne sigurnosti, socijalne sigurnosti, financijske sigurnosti, sigurnosti pri radu … preko sigurnosti u prometu i tako dalje.

Sigurnost cestovnog prometa nedvojbeno je dio opće sigurnosti. Postoje mnoge teorije i definicije sigurnosti. Što god govorili ili pisali o sigurnosti kao dinamičkoj - društvenoj kategoriji uvijek spominjemo prometno okružje i međuovisnost čimbenika koji funkcioniraju i koji su izravno ili neizravno vezani za to okružje. Pri tome se najčešće se ograničavamo na sudionike prometa (prije svega vozače), cestovnu infrastrukturu i vozila. U dinamici i međusobnom djelovanju još cijelog niza varijabli, o kojima ovisi sigurnost, zahtijeva se njihovo sinergijsko i sustavno prožimanje na temelju opće prihvaćenih stavova i vrijednosti na kojima se opet temelji odgovarajuća i općeprihvaćena najbolja praksa i sustav vrijednosti. Erozijom tog sustava vrijednosti nastupa nesigurnost prometnog sustava.

Poželjna vizija sigurnosti prometa bi trebala biti takvo stanje ravnoteže u sustavu koje podrazumijeva njegovo odvijanje bez nastupanja štetnih učinaka (predvidljivog ili nepredvidljivog štetnog događaja): prometnih nesreća, ugrožavanja zdravlja ili života sudionika prometa ili okoliša. Takva, deklatarivno prihvaćena i neosporavana – ali jako skupa vizija – „Vision zero“ – promet bez poginulih, egzistira već dvadesetak godina, ali nažalost nije globalno zaživjela.

Bez obzira na to, u sigurnost stalno treba ulagati, istraživati, propitivati – kako u cestovnu infrastrukturu (održavanje postojećih i izgradnja novih cesta i opreme, nadzor prometa), u vozila (obnovu voznoga parka, IT tehnologiju, 3E vozila - ekološki prihvatljiva, energetski učinkovita i ekonomski isplativa), tako i u vozače i ostale sudionike prometa. Čovjek kao sudionik prometa izravno i neizravno na njega utječe svojim osobnim značajkama, psihofizičkim osobinama, obrazovanjem i kulturom ali je i najodgovorniji subjekt koji utječe na rizik u prometu.

2.1 Interakcija  čovjeka i sigurnosti prometa

Uzimajući u obzir značaj brojnih čimbenika koji utječu na sigurnost cestovnog prometa, nedvojbeno najmarkantniji čimbenik je čovjek čija obrazovanost, osposobljenost i društveno prihvatljivo ponašanje u prometu izravno utječu na uredno funkcioniranje prometnog sustava i njegovu učinkovitost.

Vozač se smatra ključnim čimbenikom u ovom složenom sustavu. O čovjeku ovisi ekonomska, tehnološka i funkcionalna dimenzija prometa. Čovjek osmišljava promet, organizira ga, realizira – o njemu ovisi uspješnost prometnog sustava. O njemu i njegovom odnosu prema formalnim i pravnim kategorijama ovisi sigurnost i zaštićenost u sustavu. Čovjek pravno normira, uređuje, nadzire i valorizira čimbenike prometnog sustava. Čovjek uči o prometu, ali i poučava druge zakonitostima funkcioniranja tog vrlo složenog sustava.

A kako se vozač odnosi prema sigurnosti? Pretpostavka je da svaki vozač posjeduje osnovna znanja, vještine i sposobnosti (jednom riječju kompetencije) za upravljanje vozilom u prometu. No, postavlja se pitanje: je li dobivši vozačku dozvolu stekao i odgovarajuće sigurnosne navike i prijeko potrebna ponašanja za izbjegavanje neželjenih i nepoželjnih rizičnih ponašanja koja se inače stječu iskustvom.

Osim toga, postavlja se pitanje: je li dobar vozač ujedno i siguran vozač? Dakako, dobar vozač nije nužno i siguran vozač! Dobar vozač može posjedovati sve potrebne vještine i znanja potrebna za sudjelovanje u prometu. Ali, upotrebljava li vozač te stečene vještine u funkciji svoje i sigurnosti drugih u prometu? Jesu li stečena znanja na razini enciklopedijskih, ili su ta znanja uporabna - učinkovita znanja u funkciji sigurnosti prometa.

Životno važne sigurnosne kompetencije stjecu se ucenjem, a analogno tome, ucenjem o prometu stjecu se i društveno poželjne prometne kompetencije - i to cjeloživotnim ucenjem za sigurno i odgovorno ponašanje u prometu

2.2. Prometne nesreće

Poznata su globalna promišljanja kako prometne nesreće nastaju zbog nepovoljnog odnosa različitih okolnosti i poremećaja u sustavu sigurnosti (poremećaja u suodnosu sudionika sustava sigurnosti: vozača, infrastrukture, vozila i okružja u kojemu se promet odvija).

Posebno treba naglasiti dominantnu spoznaju povezanosti ponašanja vozača za upravljačem i nastanka prometnih nesreća – što je posve nedvojbeno. Upravo zbog te uzročno posljedične povezanosti nameće se pitanje: Kako stvoriti društveno prihvatljiv vrijednosni sustav kod pojedinaca (prije svega kod vozača), odnosno socijalno prihvatljivo ponašanje? Nepažnja i neoprez u prometu redovito “kumuju događajima“. Često precjenjivanje svojih i sposobnosti vozila kojim se upravlja , nerealno pouzdavanje u sofisticirana tehnološka rješenja, dobre gume, „dobro“ vozilo, previdi ključnih čimbenika za sigurno rješavanje prometnih zahtjeva - dovodi do posljedica koje zahtijevaju angažiranje znatnih sredstva za saniranje posljedica.

Za predviđanje i izbjegavanje prometnih nesreća potrebna je učinkovita povezanost i skladnost u primjeni propisa, odgovornog ponašanja, smirenosti i iskustva. Mladi ili neiskusni vozači su tu hendikepirani. Karakterizira ih rasipanje pažnje. Brzina ove generacije ali ne nužno samo mladih, dijelom je posljedica izloženosti tehnologiji i diktaturi hitrosti. Oni sve žele odmah, žurno, nestrpljivi su, površno procesuiraju informacije, ugroženi su im metakognitivni procesi. Informacije ova net generacija prima površno (kao da „skrolaju“ na internetu). Pouzdaju se u svoje „multitasking vještine“, a to nije dobro.

U prometu se ponašaju vrlo slično, ali zaboravljaju da ne sjede u udobnoj stolici pred ekranom računala, smartfona ili tableta. Zaboravljaju faktor kretanja, brzine, sila koje djeluju na vozilo, izmjene zahtjevnih informacija za procesuiranje i rješavanje, neophodnost predviđanja – a oni to primaju površno kao što i pregledavaju informacije na računalu. Nisu svjesni da mozak može ozbiljno istraživati samo jedan zadatak, a upravo sudjelovanje u prometu predstavlja jedan od najzahtjevnijih zadataka.

Vožnja u prometu na cesti je timski pothvat koji se odlikuje tolerancijom, međusobnim uvažavanjem i suradnjom onih koji u njemu sudjeluju! Kada zahtjevi prometa „prerastu“ sposobnosti vozača, odnosno kada vozač više nije u mogućnosti kontrolirati situaciju, vozilo ili svoje ponašanje u konkretnoj prometnoj situaciji, vožnja postaje visoko rizičan pothvat s velikom vjerojatnošću za nastanak prometne nesreće i vrlo izvjesne ugroze drugih sudionika prometa.

Mudar i siguran vozač ključni je čimbenik sustava cestovne prometne sigurnosti, na koji izravno utječe svojim ponašanjem, iskustvom, psihofizičkim sposobnostima, navikama, znanjima o prometu i vještinama upravljanja vozilom.

3. PONAŠANJE VOZAČA

Ponašanje vozača u prometu plod je složene interakcije znanja, sposobnosti, vještina, iskustava, osobina, odgoja, poticaja i utjecaja iz okružja, dobi, spola … ali i niza drugih varijabli… sve do kulturnog kruga u kojem pojedinac funkcionira i civilizacijske razine kojoj vozač pripada. Sve te varijable determiniraju vozačeva ponašanja u prometu.

Neka ponašanja su temeljem interakcije brojnih varijabli kvalificirana kao ona koja predstavljaju značajnije odstupanje od uobičajenog i društveno prihvaćenog ponašanja za određenu sredinu. Takva društveno neprihvatljiva ponašanja, odnosno odstupanja od naučenih – prihvatljivih ponašanja u prometu, često predstavljaju rizična ponašanja ili poremećaje u sustavu i izravno utječu na razinu sigurnosti sudionika prometa.

Cesto je ponašanje vozaca odraz njegove (ne)mogucnosti kako se nositi sa situacijama, izazovima, problemima, ugrozama, zahtjevima, frustracijama, stresovima … okružja u kojem vozi. Kao reakcija na takve složene zahtjeve s kojima se mnogi vozaci teško mogu nositi, generiraju se razlicita incidentna ponašanja.

Ponašanje je prije svega vladanje nad samim sobom. Ponašanje općenito, a i ponašanje u prometu, je način postojanja i djelovanja, a definiraju ga osobine ličnosti.

Ljudsko se ponašanje, zbog svoje složenosti i niza varijabli i okolnosti koje na njega utječu, ne da nikada posve objasniti, a kamoli egzaktno prikazati matematičkom formulom. Neki etolozi i francuski psiholog M. Reuchlin su i to pokušali. Autor je ustvrdio kako je ponašanje funkcija osobnosti (urođenih čimbenika ili personalite) i sredine ili okružja (vanjskih čimbenika i okolnosti) ili R=  f  (P, S).

Budući da je čovjek prije svega etičko biće, njegovim bi ponašanjem morali upravljati ponajprije moralni kriteriji. No, ponašanje je u prvome redu određeno činjenicom koliko možemo vladati samim sobom te koliko se možemo nositi sa sve većim izazovima, zahtjevima i problemima u okolnome svijetu i naposljetku, na koji to način pokazujemo prema van, odnosno prema drugima.

Navike, okolišna stimulacija, načini i stil vožnje, pogotovo u urbanim sredinama, posljedica su socio-kulturnih promjena i bivaju spontano usvojeni od strane sadašnje generacije, poglavito mlađih, ali ne baš i tako mladih vozača. Individualizam i konkurencija, taština i častoljublje, precjenjivanje svojih sposobnosti i mogućnosti uporno i nenametljivo se uvlače u svaku poru ponašanja vozača i dovode do toga da su vozači postali sve manje sigurni za sebe i za ostale sudionike prometa, a što potvrđuju i egzaktni podaci praćenja stanja sigurnosti prometa na cestama.

4. SVRHA I CILJ ISTRAŽIVANJA

Ovim istraživanjem te dobivenim i prezentiranim rezultatima željelo se pomoći u sagledavanju jednoga segmenta sigurnosti odvijanja prometa na cestama – ponašanja vozača u prometu na cesti i koliko je ono sigurno. Cilj je bio dobiti odgovore na pitanje: Koliko sam siguran vozač/vozačica?; odnosno, osobnom procjenom vozača o tome jesu li sigurniji, nesigurniji ili opasniji u prometu od drugih vozača.

Istraživanje je trebalo dati  odgovore koliko su naši vozači sigurni u prometu, kakve su im sigurnosne navike, ponašanja, usvojene vrijednosti, stavovi, međusobna tolerancija u prometu, a što je presudno za sigurno odvijanje prometa.

Cinjenica jest da se prometne nesrece ne dogadaju samo zbog neznanja ili nedovoljnih vještina vec upravo zbog, za promet, neprihvatljivog ponašanja. Svakodnevno smo svjedoci prometne nekulture, krajnje nepažnje i nedostatka tolerancije prema drugim sudionicima prometa, bespotrebnog živciranja i neprihvatljivih reakcija vozaca i drugih sudionika, prikrivene i otvorene agresije, ignoriranja propisa i sigurnosnih pravila i slicnog. Odgovori anketiranih zato su usporedivani i stavljani u korelaciju sa sklonošcu nepridržavanju propisa, cinjenju prekršaja, prometnim nesrecama te samoprocjenom anketiranih o tome koliko su sigurni vozaci.

Namjera autora bila je na reprezentativnom uzorku vozača svih dobnih skupina, različitih vozačkih iskustava i spolova utvrditi razinu sigurnosti njihova sudjelovanja u prometu i njihova društveno prihvatljivog ili neprihvatljivog ponašanja te potencirati utjecaj ponašanja u prometu na događanje prometnih nesreća ili činjenja prometnog prekršaja. Cilj nije bio ispitati opću razinu sigurnosti prometa, već razinu sigurnog ponašanja vozača u prometu.

4.1. Opis ankete

Anketa kao instrument i temelj većine znanstvenih istraživanja najčešće se upotrebljava kao alat i metoda za prikupljanje podataka koji služe za provjeru određenih hipoteza – u ovome slučaju koliko je sigurnosno ponašanje anketiranih vozača u prometu. Iz prikupljenih podataka i njihovom analizom saznat će se stavovi, mišljenja, preferencije, interesi i drugi podaci o ponašanju sudionika prometa i njihovoj (ne)sigurnosti u prometu.

Internetska anketa autora: Zlatka Bočkala, Vladimira Bencekovića i Nenada Zubera  postavljena je na web-stranicu www.sigurno-voziti.net 2010. godine, a stranicu je moguće posjetiti i danas.

U anketi se nalazi 47 pitanja/konstatacija/tvrdnji na koje anketirani trebaju odgovoriti s jednim od odgovora koji prema osobnoj procjeni najbolje označuje vlastito ponašanje i postupke u prometu. Na primjer uz tvrdnju „Izbjegavam opasne situacije u prometu“ treba odgovoriti s jednim od odgovora „često“ rijetko“ ili „nikada“. Na svaki odgovor anketiranom su pridodani odgovarajući bodovi.

Respondenti su, također, trebali dati podatke o spolu (muško, žensko), starosnoj dobi (18 do 24 godine, 25 do 34 godine, 35 do 44 godine, 46 do 65 godina i više od 65godina) te o vozačkom iskustvu/stažu (do dvije godine, 3 do 6 godine, 7 do 26, 27 do 46 i više od 46 godina).

Za ovo istraživanje izdvojeni su odgovori na postavljena pitanja vozača u razdoblju od 30. lipnja 2010. do 20. travnja 2018. godine ankete na web-stranicama www.sigurno-voziti.net. Tijekom ta gotovo 94 mjeseca anketu je ispunilo 6.646 vozača i vozačica.

5. METODOLOGIJA

Obradom rezultata željelo se utvrditi što ispitanici misle o svom ponašanju u prometu, jesu li sigurniji, nesigurniji ili opasniji od drugih vozača; ima li povezanosti između te osobne procjene i ponašanja u vožnji sa spolom, životnom dobi, vozačkim iskustvom anketiranih, sudjelovanjem u prometnim nesrećama i činjenjem prometnih prekršaja te postoje li razlike između ispitanika prema spolu, vozačkom iskustvu ili godinama starosti.

Izvorni rezultati u analizi prikazani su u apsolutnim brojkama i relativnim odnosima (postotcima).

5.1. Baza podataka

Za obradu, baza se  pripremila kako bi bila valjana za uspoređivanje i analizu. Od ukupno  6.646 anketa baza se „očistila“ od svih anketa koje nisu u cijelosti ispunjene, probnih anketa u trenutku testiranja i provjeravanja rada baze, svih naknadnih pokušaja „uljepšavanja“ konačnog odgovora baze s iste IP adrese – odnosno, prihvaćana su samo prva pristupanja bazi i tako ispunjeni odgovori. Ankete koje su ispunjavane s iste IP adrese, a ispunjavale su ih različite osobe po spolu, godinama, vozačkom iskustvu/stažu, ostavljane su u bazi.

Nakon revidiranja baza sadrži 5114 relevantnih anketnih upitnika (N= 5114).

5.2. Ulazni podatci

Anketni upitnik - elektronski format ankete započinje motivacijskim uvodom: „Jeste li se ikada upitali koliko ste siguran vozac? Nikada ili vrlo rijetko! Pa drugi vozaci su opasni, ja vozim posve sigurno - najvjerojatniji je odgovor. Uvjereni smo kako ste sigurno puno puta pomislili da su vas drugi vozaci svojom opasnom vožnjom ugrozili. A je li za druge vozace vaša vožnja opasna? 
Pokušajte iskreno odgovoriti sami sebi na nekoliko pitanja“.

Nakon toga responderi trebaju ispuniti nekoliko općih – ulaznih podataka potrebnih za obradu i analizu.

5.3. Struktura ankete

Sadržaj anketnog upitnika, odnosno, pitanja koja se postavljaju ispitanicima, proizlaze iz cilja ili hipoteze koju želimo potvrditi, istražiti ili potkrijepiti dobivenim rezultatima ankete.
Pitanja u anketnom upitniku strukturirana su u glavne skupine: opća pitanja, pitanja koja se odnose na psihičko stanje vozača, zdravstveno stanje i osjećaje. U užem smislu pitanja su strukturirana na pitanja o ponašanju u prometu, ponašanju u vozilu, percepciji opasnosti, prepoznavanju rizika, znanjima o prometu, samoprocjeni i odnosu prema drugim vozačima i sudionicima u prometu.

Za svaki odgovor ispitanika na postavljeno pitanje/tvrdnju sustav pridružuje određeni broj bodova kako bi se odgovori raspodijelili u skupine za analizu u rasponu od vrlo sigurnog do iznimno opasnog vozača u prometu.

Po popunjenoj anketi, anketirani je, prema prikupljenom broju bodova, dobio šaljiv (ili možda ne tako šaljiv) odgovor. Bodovi su podijeljeni u pet skupina, stupnjevani su sa zajedničkim osobinama na skali sigurnosti od vrlo sigurnog vozača, preko sigurnog vozača, nesigurnog vozača, opasnog vozača, do iznimno (vrlo) opasnog vozača, kako je pokazano u tablici 2.

Kako bi se dobio što realniji rezultat svake ankete, osim bodova koji su pridruženi svakom pitanju, pitanja su s obzirom na svoj negativni utjecaj na sigurnost vožnje dodatno normirana u skupine A, B i C. U skupinu „A“ ubrajaju se ponašanja koje imaju vrlo velik utjecaj na sigurnost vožnje (nešto kao diskreditirajuća greška na ispitu vožnje) i to 16 tvrdnji; u skupinu „B“ ponašanja koje imaju velik utjecaj na sigurnost vožnje (nešto kao greške koje se zbrajaju na ispitu vožnje) i to 15 tvrdnji; a u skupinu „C“ ponašanja koje imaju manji utjecaj na sigurnost vožnje, i to 16 tvrdnji.

Na kraju ankete svaki responder je trebao na temelju osobne procjene svojega ponašanja u prometu odrediti osjeća li se s obzirom na svoj način vožnje a u usporedbi s drugim vozačima sigurniji, nesigurniji ili opasniji.

5.4. Komentar rezultata – odgovor sustava

Na svaku valjano ispunjenu anketu aplikacija, s obzirom na broj prikupljenih negativnih bodova daje odgovor (šaljiv ili ne baš tako šaljiv), kako slijedi:

VRLO SIGURAN VOZAČ (bez negativnih bodova):

Ma BRAVO! Uz ovako sigurnog vozača suputnici mogu mirno spavati. Svakako možete poslužiti kao primjer drugim vozačima. Samo nastavite s takvom vožnjom i ne dozvolite da bilo tko loše utječe na vas. I ne samo to, vi u vozilu kao suputnik djelujete na vozača tako da i sam sigurnije vozi.

SIGURAN VOZAČ (od 1 do 15 bodova):

Cestitamo! Vi ste siguran vozac. Nastojte se riješiti nekih oblika ponašanja koji se kod vas rijetko pojavljuju pa cete biti vrlo siguran vozac. U svakom slucaju vjerujemo da vaši suputnici uživaju kada ih vozite.

NESIGURAN VOZAČ (od 16 do 75 bodova):

Nismo baš zadovoljni s vašom vožnjom! Imate previše nepoželjnih oblika ponašanja, koji se kod vas javljaju - na svu sreću rijetko. Ali, između rijetkog i čestog nepoštivanja prometnih propisa je mala razlika. Jer, priznajte, kada ste jednom bez posljedica prošli na žuto svjetlo na semaforu, ili prebrzo vozili ili malo popili alkohola pa vozili,  u sljedećoj sličnoj situaciji ćete si reći: “Prošli puta se nije ništa dogodilo, mogu ja to opet“. I eto, stvorila se jedna vrlo opasna navika. Uz malo samodiscipline za vas ima nade da postanete siguran vozač.

OPASAN VOZAČ (od 77 do 120 bodova):

Vaša vožnja je opasna! Nepoštivanje prometnih propisa i sigurnosnih pravila u vožnji čini vas opasnim vozačem. Jeste li svjesni da osim sebe ugrožavate suputnike i ostale sudionike u prometu. Nije tako teško malo manje pritiskati papučicu gasa odnosno smanjiti agresivnost u vožnji. Probajte, vidjet ćete da to možete, a ugodnije ćete se osjećati i vi i posebno vaši suputnici.

VRLO OPASAN VOZAČ (od 120 do 167 bodova):

6. REZULTATI ISTRAŽIVANJA

6.1 Skupni pokazatelji

U ukupnom uzorku (N = 5114), odnosno od ukupnog broja respondera koji su valjano ispunili elektronsku anketu, 33% je vozačica, a 67% vozača.

Broj anketiranih prema dobnoj strukturi približno je jednak u svim dobnim skupinama (i kreće se po skupini od 22% do 26%) osim u dobnoj skupini preko 65 godina u kojoj je broj anketiranih vrlo malen.

Prema vozačkom stažu (vozačkom iskustvu) broj anketiranih je najveći i to 39% kod vozača s vozačkim stažem od 7 do 26 godina posjedovanja vozačke dozvole. Najmanji udio je onih s vozačkim stažem preko 46 godina, kako je to prikazano u tablici broj 6.

Ova dva zadnja podatka iz tablica broj 5 i 6 da je najmanji broj anketiranih dobne skupine preko 65 godina (samo 2%) i onih s vozačkim stažem preko 46 godina (samo 1%) može biti posljedica činjenice da se osobe – vozači i vozačice preko 65 godina i vozačkog staža preko 46 godina rjeđe služe računalom ili nisu zainteresirani za ovu metodu anketiranja.

Podatci o broju negativnih bodova koje su dobili anketirani odgovarajući na pitanja/tvrdnje iz anketnog upitnika, pokazuju normalnu raspodjelu, odnosno da je udio vrlo sigurnih vozača u uzorku malen kao i onih vrlo opasnih vozača. Naime, najviše, njih 90% su u srednjoj sigurnosnoj skupini ponašanja kao nesigurni vozači s blagim pomakom prema opasnim ponašanjima.

Prema broju prometnih nesreća u kojima su sudjelovali anketirani vozači i vozačice bilo je i za očekivati da će najviše biti onih koji nisu sudjelovali niti u jednoj prometnoj nesreći. No, zabrinjavajući je podatak da je 25% anketiranih sudjelovalo u jednoj, a 20% u dvije dio tri prometne nesreće, odnosno da je 50% anketiranih od ukupnog broja anketiranih sudjelovalo u najmanje jednoj prometnoj nesreći ili kako je to prikazano u tablici broj 8.

U prometnoj nesreći s povrijeđenima sudjelovalo je ukupno svega 11% anketiranih što je i bilo realno za očekivati.

Slično, vrlo je malo anketiranih sudjelovalo u prometnoj nesreći s poginulim osobama, svega 2%.