PROVJERITE
vozac
anketa
provjera znanja
alkotest
PROCITAJTE
Mijenjanje ponašanja vozača edukacijom i osposobljavanjem, kako bismo smanjili prometne nesreće

Nenad Zuber

U Rovinju, pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske gospodina Stipe Mesića i pokroviteljstvom ministra Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa gospodina dr. sc. Dragana Primorca, održan je 19-i svjetski kongres SAFEX 2004.
Taj, za našu struku, izuzetno značajni kongres organizirali su IVV (Internationaler Verband fur Verkehrziehung, odnosno International Association for Driver Educastion) međunarodna organizacija za osposobljavanje vozača iz Londona, HAK (Hrvatski autoklub), UIVH (Udruga instruktora vožnje Hrvatske) i HAK usluge d.o.o. Dvodnevni kongres, koji je po izjavama svih prisutnih ocijenjen kao izuzetno uspješan, održan je u svibnju mjesecu 2004. godine u hotelu Park u Rovinju.

TEMA 19-og SVJETSKOG KONGRESA SAFEX2004

konferencijski ulazTema ovogodišnjeg Svjetskog kongresa nije odabrana slučajno s obzirom da je već odavno u svijetu spoznato kako se obrazovanjem i osposobljavanjem za sigurno sudjelovanje u cestovnom prometu može izravno i neizravno utjecati na smanjenje stradavanja u prometu na cestama. Dakle, tema Kongresa "Globalno smanjenje cestovnih prometnih nesreća preko obrazovanja i osposobljavanja vozača" bila je i jest izuzetno aktualna, pogotovo u nakani harmonizacije međunarodne regulative koja upravlja ovim nadasve osjetljivim područjem. Trend globalizacije u ovom području nameće platformu standardizacije sustava osposobljavanja vozača i to ne samo u razvijenim zemljama Europe. P ribližavanje naše zemlje obitelji razvijenih zemlja aktivno nas je uključilo u proces ujednačavanja našega sustava osposobljavanja i provedbe vozačkih ispita na razini najsuvremenijih standarda. Ponosni smo što smo ovom organizacijom svjetskog kongresa mogli doprinijeti i sudjelovati u oblikovanju toga sustava te prihvati one standarde koji se primjenjuju u Europskoj Uniji.

PROBLEM I SVRHA ODRŽAVANJA SAFEX-a 2004.

Prema podacima WHO (World Health Organization – Svjetska zdravstvena organizaija , www.who.int ) stradavanja u prometu su 1998. godine bila na devetom mjestu od deset najdominantnijih svjetskih bolesti ili ozljeda koje dovode do skraćivanja života ili smanjenja kvalitete življenja. Procjenjuje se kako će 2020. godine stradavanja u cestovnom prometu doseći neslavnu treću poziciju. Svake godine u svijetu u prometnim nesrećama gine 1,2 milijuna ljudi (3200 pogine svaki dan), a više od 50 milijuna je u tim nesrećama teže ozlijeđeno. Ako se nastavi ovakav trend u svijetu, procjenjuje se kako će se ozljeđivanja u prometu povećati za 60% do 2020. godine.
Kongresu u Rovinju bila su nazočna 153 sudionika, uzvanika iz Ujedinjenih naroda, gostiju iz inozemstva (Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država, Austrije, Francuske, Češke Republike, Australije, Novoga Zelanda, Južne Afrike, Nizozemske, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Rusije, Srbije i Crne Gore, Litve, Irske Republike, Ukrajine, Poljske, Njemačke, Ruande, Kanade, Belgije), predstavnika ministarstava Republike Hrvatske, grada Rovinja, Hrvatske vojske, članova IVV-a, organizatora, predstavnika Hrvatskog Autokluba, Autoklubova, autoškola, Udruge instruktora vožnje Hrvatske i medija.
Ključno pitanje na koje se izravno ili neizravno željelo odgovoriti i koje se često čulo i često postavljalo na 19-oj SAFEX Svjetskoj konferenciji u Rovinju, bilo je: „Kako možemo efikasno smanjiti nepotreban pokolj na cestama?“ IVV je pozvao veliki broj uglednih govornika iz različitih zemalja kako bi predstavili zaključke istraživanja i iskustva iz njihovih zemalja koja su usmjeravana prema obrazovanju, koje mora biti efikasno upotrijebljeno u svrhu smanjenja prometnih nesreća. Konferencija je trebala ukazati i na nedovoljnu pažnju koja se u cijelome svijetu poklanja pravim prednostima edukacije u promjeni ponašanja vozača.

TEME I IZLAGANJA

Konferenciju je otvorio državni tajnik, ministarstva obrazovanja Nevio Šetić , koji je poželio toplu dobrodošlicu u Hrvatsku i prekrasan istarski grad Rovinj svim prisutnima a posebno ravnatelju IVV gospodinu Grahamu RJ Fryeru.

Graham Fryer , predsjednik IVV-a, zahvalio se na dobrodošlici i službeno otvorio je konferenciju, pozdravio sve prisutne i naglasio više nacionalnu strukturu prisutnih delegata te odgovornost svih za prometne nesreće. U pozdravnom govoru prezentirao je podatke Svjetske zdravstvene organizacije koji se odnose na stradavanja u prometu te kampanje koje provodi radi smanjenja tih stradavanja. Ključnim pitanjem „Ali što je s osposobljavanjem kao ključem smanjenja prometnih stradavanja?“ predsjednik IVV-a završio je izlaganje i otvorio prostor za odgovore drugim izlagačima.

Nenad Zuber, pozdravio je prisutne u ime domaćina Hrvatskog autokluba, a Josip Ratković , predsjednik Udruge instruktora vožnje u ime udruge koju predstavlja, a koja je članica IVV-a.

Christopher Smith, pozvani predavač iz Europske komisije za promet (UNECE) odjela Ujedinjenih Naroda u uvodnom predavanju govorio je o odgovornosti UN-a i genezi razvoja međunarodne konvencije cestovnog prometa. Upozorio je na troškove koji se generiraju stradavanjima u prometu i ulogu Svjetske zdravstvene organizacije. Opisao je suradnju UN-a i WHO te pozadinu nedavne rezolucije UN-a koja je dovela do toga da upravo cestovna sigurnost bude izabrana kao središnja tema Svjetskog dana zdravlja 7. travnja 2004 godine.

Nenad Zuber , rukovoditelj Sektora za provedbu vozačkih ispita i nadzora nad radom auto škola u Hrvatskom autoklubu, u izlaganju REDUCTION OF THE NUMBER OF TRAFFIC ACCIDENTS THROUGHT THE STRA T EGY OF EDUCATION AND TRAINING , predstavio je probleme cestovne sigurnosti u Hrvatskoj i objasnio ulogu Hrvatskog autokluba u testiranju vozača i kontroli autoškola, kao nezavisne nevladine organizacije. Uz pomoć međunarodne usporedbe podataka o stradalima pokazao je kako je Hrvatska još uvijek na samom kraju europske statistike smrtnosti na cestama (proporcionalno s brojem stanovnika).
Kratko je prikazana povijest osposobljavanja vozača u Hrvatskoj, u kojoj je prva autoškola otvorena 1910. godine. Upoznao je prisutne s načinom izbora ovlaštenih ispitivača te obvezom ispitivača i instruktora koji moraju zadovoljiti na provjeri svakih pet godina.
Opisao je važnost prometne edukacije kao ključnog sigurnosnog elementa, ali i neprihvatljivo ponašanje mladih vozača koje dovodi do nesreća. Naglasio je potrebu za edukacijom vozača učenjem kroz cijeli životi i jasno podržao strategiju stupnjevanog stjecanja vozačke dozvole kao put naprijed.
U skladu s gledištima velikog broja profesionalnih instruktora, u Hrvatskoj je posjedovanje vozačke dozvole privilegija, a ne pravo. Opisao je sustav osposobljavanja kandidata u Hrvatskoj gdje postoji skoro 600 autoškola, 85 ispitivača i godišnje se provede otprilike 270.000 vozačkih ispita. Procijenjeno je da bi se s poboljšanom edukacijom vozača moglo postići smanjenje nesreća od 20%.

Peter Russell iz Driver Education Research Fundation, u svom izlaganju RISK ASSESSMENT IN DRIVING ukazao je na rizike u životu s posebnim naglaskom na rizike u prometu. Temelj sigurnosti leži u opsežnoj i kompliciranoj legislativi, koja teško može utjecati na ponašanje i izgradbu stavova kod vozača zbog kojih i nastaju acidenti u prometu. Posebno je naglasio rezultate istraživanja o rizicima u prometu.
Dalje je govorio o procjeni brzine u konkretnim uvjetima i o potrebi svakog vozača da ima poseban trening u rizičnim situacijama. Taj zadatak moraju iznijeti profesionalni instruktori. Pomoć im mogu pružiti Vladine mjere i nadzor prometa. Ali bit je ipak u identifikaciji rizika, njegovoj klasifikaciji i postupcima vozača koji doprinose njegovu svođenju na nulu. Profesor Russell je upitao koliki bi u državi trebao biti odnos između represije i kontrole te edukacije. Njegove spoznaje govore o odnosu 14% prema 58%.
Drugi dio izlaganja posvetio je analizi i utjecaju brzine kao dominantnog čimbenika rizika.

Ray Fuller s odjela psihologije Trinity Collega iz Dublina predstavio je u izlaganju THE PERSISTENT PROBLEM OF YOUNG DRIVER SAFETY učestali problem sigurnosti mladih vozača. Kao polaznu točku izrekao je kako smo svi mi sudionici u kriminalnom nemaru i da je sigurna vožnja neprirodna. Razdvojio je odlučujuće čimbenike i zahtjeve zadatka (vozilo, izgled ceste, ostale sudionike u prometu, i brzina) i odlučujuće čimbenike sposobnosti vozača (osobne karakteristike, osposobljavanje i iskustvo, stručnost, ljudske faktore i sposobnost). Matematički gledano, sudari se događaju kada zahtjevi zadatka prelaze sposobnosti vozača. Analizirao je efekte povećane brzine u vezi između zahtjeva zadatka i sposobnosti, i zaključio da će se, očigledno, broj prometnih nesreća proporcionalno povećavati.
Iz činjenica o statistikama mladih vozača, zaključio je kako je puka predvidljivost prevelikog sudjelovanja mladih vozača u sudarima, točka gdje je društvo uvelike sudionik u kriminalnom neznanju i od mladih vozača radi mete.
Naučiti sigurno voziti je mladim ljudima teško, jer to zahtjeva veliku koncentraciju na vrlo mnogo slučajnih, detalja koji se događaju istodobno, od kojih se neki od njih događaju vrlo rijetko. Oni se pouzdaju u svoje brze reakcije, ali vrlo lako im se odvraća pažnja. Predložio je da moramo pronaći način kako da mladi vozači razviju veće iskustvo u sigurnoj okolini. Mora se uvesti duže trajanje vožnje pod nadzorom mentora, i stupnjevanu izloženost vožnji s povećanim rizikom i posebnom osposobljavanju vezanim uz ljudske značajke. Ove mjere trebale bi biti uvedene kombinacijom ovih dviju sankcija (pravila i kazni) i nagrada, ali presudno je da mentori prihvate osposobljavanje. Na kraju je naveden izmjereni učinak od čak 16 posto u smanjenju sudjelovanja u nesrećama nakon uvođenja stupnjevanog osposobljavanja vozača i stjecanja vozačke dozvole.

John Groeger s Odjela psihologije na Surrey University, predstavio je svoje izlaganje LEARNING TO DRIVE … AND BEYOND o tome kako naučiti voziti i više od toga. U uvodu je analizirao koje su komponente sposobnosti vožnje, kako se mogu steći i kako ih je najbolje razvijati tijekom osposobljavanja, nadzora i pripreme za život . Sposobnost vožnje je vještina koja omogućuje da se izvede zadatak koji zahtjeva određene kriterije, bez da se prijeđe prihvatljiva razina pogreški i rizika. Takva sposobnost je i uočljiva i mjerljiva.
U izlaganju su citirane dvije vrlo detaljne longitudinalne studije u kojima su sudjelovale male grupe instruktora i njihovih učenika. Cjeloviti sadržaj profesionalne instrukcije je analiziran i mjeren. Mjerena je brzina učenja u različitim uvjetima: više teorije manje prakse, više prakse u prvim satima ili u kasnijim satima i drugo. Rezultati su pokazali da je napredak učenika bio u funkciji broja ponavljanja posebnih radnji, a ne ukupnog vremena ili količine instrukcija.
Druga studija bila je analiza usporedbe između stručnog i roditeljskog podučavanja. Ova studija je pokazala da bi odnos u smanjenju pogrešaka za vrijeme osposobljavanja mogao biti povezan s vještinom vožnje nakon polaganja ispita. Prijašnje studije su pokazale da su kandidati koji su imali više pouke imali veću vjerojatnost da padnu na ispitu vožnje, ali Johnova detaljna studija pokazala je da pouke ne povećavaju stopu pada na ispitu, a da manje sposobni gravitiraju prema profesionalnom osposobljavanju. Kao zaključak, istaknuto je da je kombiniranje profesionalnog i amaterskog osposobljavanja prikladna priprema za ispit vožnje, ali ne i za vožnju nakon ispita. Analiza je pokazala kako je vožnja za vrijeme osposobljavanja vrlo slabo povezana s okolnostima u kojima se većina nesreća događa u vožnji nakon položenog vozačkog ispita.
Na kraju krajeva, sposobnost se razvija s iskustvom, a ne s godinama, ali iskustvo nije ono koje se testira. Stupnjevano dobivanje vozačke dozvole zahtjeva stupnjevano testiranje i stvarno (djelatno) iskustvo. Zakonske odredbe potrebne su kako bi se osigurala mogućnost za stvarno osposobljavanje nakon polaganja ispita. Efektivno i efikasno učenje je postupno tijekom vremena i ne bi se smjelo vrtjeti samo oko polaganja jednog vozačkog ispita, nego više ispita u dužem vremenskom razdoblju.

Larry Lonero , glavni urednik AAA Foundation´s Model Curriculum for Novice Driver Education i glavni asistent u Northport Associates u Ontariu u svom izlaganju REINVENTING DRIVER EDUCATION predstavili su slučaj ponovno izmišljene edukacije vozača iz Kanadske perspektive. Psiholog sa sveučilišta u Michigenu, Larry ima iskustvo od preko 30 godina kao stariji administrator cestovne sigurnosti u Ontariu i sada je vrlo cijenjeni nezavisni istraživač i pisac na temu edukacije vozača i cestovne sigurnosti u sjevernoj Americi.
Istaknuto je kako je još 1967. godine Ralph Nader napisao je da „naše društvo zna više o građenju sigurnih mašina nego što zna o tome kako navesti ljude da se ponašaju sigurno“. Larry je rekao kako je psihologija vožnje čudna znanost i citirao je Raya Fullera koji je rekao „zato što je vožnja prvobitna aktivnost koja se odvija vlastitim tempom, vozačeva motivacija je u najmanju ruku jednako važna ako ne i više od ograničenja njegovih perceptivno-motoričkih sposobnosti“. Naglasio je da je motivacija jedna od ključnih čimbenika ignorirana u povijesnoj studiji De Kalb County, koja je provedena u državi Georgii u Sjedinjenim Američkim državama i objavljena je 1993. godine, a koja je zaključila da je tradicionalno osposobljavanje vozača neučinkovito.
AAA model Curriculum predložio je, ako žele bili učinkoviti u sprječavanju nesreća, da je potrebna radikalna promjena u pristupu edukaciji. Aspekti vještine i motivacije razvoja vozača moraju biti maksimalno akceptirani. Isto tako potrebna je intervencija za promjenu i edukacije/program osposobljavanja, ali i ponašanja.
Poboljšavanje sposobnosti vožnje kod mladih vozača nedvojbeno je potrebno kako bi se poboljšala sigurnost na cesti, iako nije samo to dovoljno. Rizik od nesreće u kojoj sudjeluju mladi vozači ovisi o situaciji; visok je prilikom noćne vožnje s mladim suputnicima, dok je s druge strane nizak kada se vozi pod roditeljskim nadzorom. Mladi vozači kada nisu pod nadzorom, tipično imaju problema s brzinom i upravljanjem, problemom rješavanja više zadaća odjednom, integracijom vještina, vizualnim promatranjem, otkrivanjem opasnosti, procjenom rizika, donošenjem odluka i preuzimanjem rizika. Njihova stopa nesreća naglo opada ako prežive prve dvije ili tri godine u (okrutnoj školi ceste) kada voze bez nadzora. Mladi vozači biti će motivirani da voze sigurnije ako uvide pozitivne nagrade i prednosti, a koje nisu samo „kako ostati živ“.

Gospođa Sarah Mohammed rukovoditeljica informativne službe Centra vožnje u Belhasi, Ujedinjeni Arapski Emirati, dala je vrlo interesantan pregled sveobuhvatnog obrazovanja vozača i razvijenih kapaciteta osposobljavanja od ove nove i brzo rastuće organizacije.
U listopadu 2001. godine, Centar vožnje u Belhasi preuzeo je prijašnji posao suvremenog vozačkog instituta, koji je bio osnovan prije 25 godina. Specijaliziran je za obavljanje visoko kvalitetnih "brzih" programa osposobljavanja oblikovanih tako da se u njima osposobe sigurni vozači u svim vozačkim kategorijama, a zapošljava i vlastite ispitivače s certifikatima policijskih vlasti Dubaia, a isto tako izdaje i vozačke dozvole uspješnim kandidatima. Centar vožnje u Belhasi posjeduje i povlasticu DIAmond Advanced Testing (napredna testiranja DIA-e, udruge instruktora vožnje Velike Britanije).

Robert Kotal s Prometne akademije Bohemia iz Češke Republike imao je prezentaciju THE INFLUENCE OF A DRIVER´S TRAINING ON HIS CHANCE OF SURVIVAL o utjecaju osposobljavanja vozača na njihove šanse preživljavanja. Objasnio je metodologiju poučavanja defenzivne vožnje u Prometnoj akademiji, koja je usredotočena na učinkovite radnje u kriznim situacijama uključujući naglo kočenje i kontrolu proklizavanja. Naglasak je stavljen na razvijanje vještina predviđanja opasnosti i "čitanja ceste". Teorija i tehnike poučavanja prakticiraju se i korištenjem simulatora vožnje i na cesti. U zaključku Robert Kotal je objasnio da će poučavanje defenzivnijih vozačkih tehnika smanjiti rizike i dovesti do manjeg broja žrtava na cesti.

Sinan Alispahić , ovlašteni nadzornik HAK-a, prezentirao je TECHNICAL-TECHNOLOGICAL MODEL OF DRIVERS' TRAINING FROM VIEWPOINT OF SAFETY IN ROAD TRAFFIC, tehnološki model osposobljavanja vozača u Hrvatskoj. Ciljevi projekta bili su: povećanje sigurnosti vozača i smanjenje nesreća, korištenje znanstvenog pristupa u analizi odnosa različitih čimbenika u procesu osposobljavanja, kako bi se razvio budući model osposobljavanja i iz toga poboljšanje programa osposobljavanja vozača u Hrvatskoj. Prekomjerna uključenost mladih vozača u prometne nesreće identificirana je kao ključni problem. Za istraživanje upotrijebljen je upitnik za vozače koji je poslan metodom slučajnog izbora u 117 autoškola.
U istraživanju su analizirani mladi vozači po dobi, broju godina vozačkog iskustva i po odnosu dobi i spola u odnosu na nesreću. Analizirano je ukupno vrijeme utrošeno na osposobljavanje prije ispita vožnje, kao i vrijeme poslije vozačkog ispita, a prije izdavanja vozačke dozvole. Istraženi su motivi mladih vozača u vožnji, stavovi prema načinu vožnje, procjenjivanje osobnih vozačkih sposobnosti i rizik prometne nesreće.
Iz toga su razvijena četiri nova pristupa prema novom stupnjevanom modelu stjecanja vozačke dozvole u Hrvatskoj. Za vrijeme dvogodišnjeg perioda privremene vozačke dozvole do 20-e godine života, a prije izdavanja trajne vozačke dozvole bit će utvrđena tipična ograničenja, koja mogu uključivati: nula posto alkohola u krvi, zabranu prijevoza djece u vozilu, ograničenja maksimalne brzine na 75 i 110 km na sat, odnosno 130 km na sat na autocestama u Hrvatskoj. Primjenom jednog od modela predviđa se smanjenje smrtnosti mladih vozača za oko 20%.

Gerard Acourt , predsjednik Europske skupštine IVV-a predstavio je u izlaganju REDUCING ROAD TRAFFIC CRASHES THROUGH EDUCATION AND DRIVER TRAINING francuski program cjeloživotnog učenja i osposobljavanja sudionika cestovnog prometa i ulogu instruktora vožnje u njemu. Istakao je da odgoj za sigurnost cestovnog prometa treba početi što je moguće ranije (za svu djecu) i treba ga nastaviti što duže je moguće (za odrasle). Ovo osposobljavanje treba pozicionirati u pravilne intervale, primjereno svakoj dobnoj skupini i treba biti djelom dobro osmišljenog, naprednog i planiranog programa. Primjereni elementi cestovne sigurnosti predvozačkog i vozačkog osposobljavanja trebaju biti poučavani u svakoj od šest dobnih grupa kao dio naprednog cjeloživotnog procesa učenja. Objasnio je da u dobi od 16 godina i početkom AAC (prethodnih uputa vožnje) - (u Francuskoj taj je program počeo od 1985. godine) francuska djeca prolaze kroz osam stupnjeva cestovne sigurnosti i predvozačkog osposobljavanja.
Gerard je objasnio i kako su organizirani njihovi tečajevi sigurne vožnje, ispiti nakon toga, te mjerenja, promatranja i razmatranja o učinjenom.
U Francuskoj instruktori vožnje se zovu učitelji vožnje i cestovne sigurnosti. Naknadni ispit procjene vozačkih sposobnosti se polaže godinu dana poslije vozačkog ispita i izdaje trajna vozačka dozvola.

Gary Tsifrin iz Sjedinjenih američkih država INTERACTIVE SOLUTIONS, INC. TEACHING – TECHNOLOGY – SAFETY imao je izlaganje o strategijama učenja na daljinu internatom i njegovom utjecaju na sigurnost. Poentirao je razliku učenja u učionici i kod kuće. Predstavio je njihovu intarnetsku stranicu i mogućnosti njena korištenja te prednosti interaktivnog učenja propisa o prometu.

Adolf-Eugen Bongard , s Instituta prometnog obrazovanja izložio je temu DRIVING INSTRUCTION WITH THE SCHOOLS . Govorio je o prometnom obrazovanju, mobilnom obrazovanju i održivom razvoju. On je iznio da je povećanje upotrebe vozila zahtijevalo preoblikovanje stavova korisnika vozila i postavio je pitanje može li se to postići samo osposobljavanjem vozača. Istakao je nedavnu anketu o pouci o cestovnoj sigurnosti i pravilniku o prometnim propisima u njemačkim školama, koja je otkrila velike razlike od regije do regije u promišljanjima školskih učitelja. Učenici su se izjasnili i pokazali mali interes za taj predmet, jer smatraju da u školi neće ništa više naučiti, nego u autoškoli kod dobivanje vozačke dozvole. Zbog toga bi novi koncept i novi program sada trebali biti planirani za 17 godišnjake u razredu koji bi uključivao 14 perioda nastave vožnje. Tome će slijediti 30 do 40 sati praktične nastave vožnje (2 učenika po vozilu), što bi vodilo do vozačkog ispita i stjecanja vozačke dozvole na kraju godine. Ovaj program će biti pokusno ispitan u izabranim srednjim školama s učiteljima i instruktorima vožnje koji će raditi zajedno.

Gospođa Pam Barnaville iz DIA-e (Udruge instruktora vožnje iz Ujedinjenog Kraljevstva) predstavila je PROFESSIONAL DRIVER TRAINING AT WORK ROAD RISK , u kojem je govorila o korporacijskom osposobljavanju vozača, ponovnom osposobljavanju incidentnih vozača, profesionalnom vozačkom osposobljavanju i cestovnim rizicima na poslu. Gospođa Barnaville započela je sa pitanjem: Što je sudar? Konstatirala je da je to relativno rijedak događaj vezan uz mnogo čimbenika u kojemu se jedan ili više korisnika cesta nije uspjelo nositi s njihovim okruženjem, što tada rezultira štetom, traumom i često ozbiljnom povredom. Iznenađujuće je da tako mnogo ljudi vozi, očekujući da se ne sudare, a uključeni su u tako malo sudara i još često prežive. Objasnila je da relativni rizik totalnih cestovnih sudara za vozača profesionalce iznosi otprilike 1 prema 8.000 (grubo rečeno isti kao i za rudara). To je jedan od razloga zašto su prijevoznička poduzeća sada uključena u tečajeve vozačkog osposobljavanja. Korist je bolja procjena cestovnog rizika zaposlenika na poslu, mogućnost reduciranja premije auto-osiguranja i strah od sudbenih progona korporacije za ubojstvo iz nehata.

Jiri Pour iz Češke Republike RISK MANAGEMENT TRAINING AND TESTING dao je kratak povijesni pregled rizika upravljanja osposobljavanjem i provođenjem ispita. Godine 1974. češka vlada je uvela višefazni program vozačkog osposobljavanja i naglasila potrebu integracije rizika upravljanja osposobljavanjem s osnovnim vozačkim osposobljavanjem.

Peter Smirz , potpredsjednik IVV-a i automobilistički novinar iznio je prezentaciju ADVANCED DRIVER TRAINING, odnosno naprednog vozačkog osposobljavanja u Austriji. Spektar daljnjeg vozačkog osposobljavanja podijelio je u slijedeće kategorije: obvezno osposobljavanje, dobrovoljno napredno osposobljavanje, daljnje osposobljavanje za ugrožene mlade vozače, ponovno vozačko osposobljavanje, „zelena“' ekološka vožnja i vožnja štednje goriva. Sve ih je klasificirao kao intervencije vozačkog poboljšanja. Zadaće i ciljevi toga osposobljavanja vozača su čuvanje života, novca i okoliša. Cjeloživotno osposobljavanje je potrebno kako bi se proizveo savršen vozač.

Wim Brouwer i gospođa Anne-Marijke Podt iz CBR-a (nizozemske ovlaštene agencije za vozačke ispite) dali su zajedničku prezentaciju TRAFFIC SAFETY , THE DUTCH APPROACH ili Nizozemskog približavanja cestovnoj sigurnosti. Oni su iznijeli kako je zakonodavstvo osnova cestovne sigurnosti. Gospodin Brouwer je opisao da lanac cestovne sigurnosti uključuje: ljudsko biće, zakonodavstvo, infrastrukturu, tehnologiju vozila, prinudu, osposobljavanje i ispitivanje. Najslabija veza je između ispitivanja i ljudskog bića. Nizozemske vlasti su uvele održiv program sigurnosti uključujući radne programe u: infrastrukturu, prinudu i osposobljavanje. Smrtnost na cestama u Nizozemskoj pala je s 1529 u 1986. na 1008 u 2002. godini. Cestovna sigurnost i nastava prometa uvedeni su u osnovne škole. Državni programi osposobljavanja uvedeni su uz široko nacionalno informiranje. Napredno osposobljavanje uvedeni su za instruktore vožnje i ispitivače, uključivo i uvođenje kompjutoriziranog teorijskog ispita.
Gospođa Podt iz CBR-a opisala je rad na Naprednom projektu financiranom od Europske komisije, koja je primila 64 vraćena upitnika (23 od članica IVV). Glavna preporuka je bila da nacionalna zakonodavstva trebaju utvrditi minimum standarda za: sadržaj i metodologiju naprednog osposobljavanja, stručnu spremu i osposobljavanje instruktora i opremu ispitnih centara.

Wayne Price iz Naprednih cestovnih vještina iz Novog Zelanda dao je zaključnu prezentaciju NEW ZEALAND ' S GRADUATED DRIVING LICENCE SCHEME sigurnosne perspektive u Novom Zelandu. Wayne je počeo tvrdnjom da je Novi Zeland bio svjetski poznat po svome ragbiju (američkom nogometu), kao mjesto 'Gospodara prstenova', prometnim pravilom da moraš dati prednost vozilu koje skreće desno (pazi! Tamo se vozi lijevom stranom) i kao zemlja s najgorim vozačima u svijetu! Ukupno 575 mladih vozača između 15 i 19 godina poginulo je za volanom od 1996. godine. Wayne je želio postaviti pitanje: Jesu li novo zelandski youngsteri (mlade osobe između adolescencije i zrelosti) premladi da voze ili premladi da poginu? Objasnio je da novozelandska shema stupnjevanog stjecanja vozačke dozvole, uvedena kao prva nacionalna shema 1987. godine, ima mnogo mana, osobito da nije ispravno provedena. Mladim vozačima se dopušta da pribave učeničku dozvolu s 15 godina nakon jednostavnog teorijskog ispita. Ovo im dopušta voziti pod pratnjom, ali poslije 6 mjeseci oni mogu zatražiti ograničenu vozačku dozvolu polažući osnovni ispit vožnje. Ova shema pušta mladu osobu na cestu bez pratnje u dobi od 15 i pol godina, s ograničenjem vožnje od 22 do 5 sati. Tek nakon jedne godine posjedovanja ograničene dozvole oni mogu postići skraćenje ograničenog roka dozvole pohađanjem naprednog ili defanzivnog tečaja vožnje u trajanju od 12 sati u učionici. Ispit vožnje za trajnu vozačku dozvolu traje 45 minuta nakon kojeg oni mogu voziti kola bez ograničenja.
Revidirane sheme vozačke dozvole preispituju se u Novom Zelandu uključujući onu temeljenu na sposobnosti i onu s dnevnikom vožnje potpisanim od roditelja, ali nijedna od tih novih shema ne zahtijeva konačni vozački ispit. Daljnji problemi za vozače u Novom Zelandu su u tome da nema zakonske obveze osiguranja od automobilske odgovornosti i da su funkcije nacionalne provedbe vozačkih ispita i izdavanja vozačkih dozvola od prije dvije godine u nadležnosti komercijalne organizacije, koja upravlja vlastitim autoškolama. Ovlašteni ispitivači su od tada suočeni sa zahtjevima da zbog smanjenja troškova mora proći 85% kandidata na ispitu. Vlasti zemaljskog transporta i sigurnosti u Novom Zelandu također su proveli znanstveno istraživanje koje sugerira da mladi vozači osposobljavani od instruktora nisu bolji od onih osposobljavanih od roditelja. Ovo je dovelo do povlačenja podrške za poboljšanje vozačkih shema. Neke instruktorske organizacije se sada bore da bi popravili novozelandske standarde vožnje prema zavidnim europskim razinama ohrabrujući roditelje da poboljšaju njihove vlastite vozačke standarde nadajući se time utjecati i na standarde njihovih youngstersa.

Izlaganja Leona Jamesa s havajskog svečilišta i Alexa Jerrima iz konzultantske kuće iz Tasmanije, Australija WE BRIDGE THE GAP BETWEEN RESEARCHER AND PRACTITIONER, održani su u odsutnosti predavača na kraju svih izlaganja.

Nenad Zuber u završnom govoru zahvale svim sudionicima Svjetske konferencije SAFEX 2004 ustvrdio je kako je siguran da je konferencija bila korisna svima. Svi smo puno naučili iz kvalitetnih i dobro pripremljenih izlaganja te dobili nove ideje koje ćemo vjerojatno implementirati u naše sustave.
Svi su obavili dobar posao, svi su se trudili organizirati dobru konferenciju i biti dobri domaćini. Pri tom se zahvalio svima koji su pridonijeli toj dobroj organizaciji.
Naučili smo mnogo, ali svi će biti i odgovorni ukoliko ne pridonesu implementaciji ovih spoznaja u sustav edukacije za sigurno sudjelovanje u prometu i time sudjeluju u povećanju cestovne sigurnosti.
Pozvao je predsjednika IVV-a da službeno zatvori konferenciju. Gospodin Graham Fryer službeno je zatvorio SAFEX2004.

JOŠ O ORGANIZACIJI SVJETSKE KONFERENCIJE SAFEX 2004.

Konferencija ne bi bila tako dobro organizirana da nije imala dobru logističku podršku. Sve goste iz inozemstva koji su doletjeli do zračne luke Zagreb, Trst ili Pula, organizatori su prevezli automobilima sponzora AUTOKUĆE ZUBAK do Rovinja.
Druženje sudionika konferencije započelo je koktelom dobrodošlice navečer, dan prije konferencije. Tu su obavljeni i prvi službeni kontakti predstavnika organizatora Hrvatskog autokluba, Udruge instruktora vožnje Hrvatske, IVV-a, predstavnika Ujedinjenih Naroda, izlagača i gostiju. Naravno tu su sklopljena i prva prijateljstva.
Sam konferencijski dio održan je u prigodno opremljenoj i uređenoj konferencijskoj sali hotela Park u Rovinju. Prezentacije su vođene s dva usporedna projektora i na dva velika platna na podiju. Nakon svakog bloka izlaganja po tri predavača sjedala su za stol uz moderatore pojedine sesije. To je bila prilika za pitanja slušatelja vezana uz izlaganja, a koja su možda ostala nedovoljno pojašnjena u samim izlaganjima.
Tijekom službenog dijela konferencije događalo se nekoliko usporednih aktivnosti tijekom dana. Posjetitelji su mogli pogledati u predvorju konferencijske dvorane prigodnu izložbu učila i nastavne opreme nekoliko domaćih i stranih izlagača i sponzora.
Izvan konferencijske aktivnosti bile su organizirane za pratitelje sudionika konferencije. HAK je organizirao razgled grada Pule, posjete muzejima i rimskoj areni te izlet na Brijune.
I kao što je sve započelo koktelom dobrodošlice, tako je sve, nakon dva konferencijska dana i završilo zajedničkom svečanom večerom, muzikom za ples i ugodnim druženjem.
Sve će se ovo nastaviti za dvije godine slijedećim 20-im Svjetskim kongresom koji će se za dvije godine održati u Dubaiju u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, u travnju 2006. godine, pa da vidimo tko će biti bolji organizator i domaćin.
Kao trajan zapis i uspomenu na ovo izuzetno događanje, važno za našu struku i našu Zemlju, Vladimir Benceković i Nenad Zuber napravili su CD koji se za 55 funti može nabaviti u Londonu, za sve članove IVV-a, koji nisu mogli prisustvovati ovom događanju.

POGLEDAJTE

PROMISLITE
invalidne osobe

poruka
SIGURNO VOZITI
ZANIMLJIVOSTI
Jeste li znali
Crtice iz prošlosti
Ideje
Autorska prava © sigurno-voziti.net 2002 - 2014. godine. Sva prava pridržana.